Nedavno se pojavio pokret za davanje većeg značaja Bogu Ocu. Zapravo, ovaj se pokret proteže na molbu Svetom Ocu da inaugurira dan liturgijske svetkovine u čast Bogu Ocu, a taj bi dan bio prva nedjelja u kolovozu.
Istina je da glavna liturgijska slavlja časte Isusa – Njegov rođendan, smrt i uskrsnuće koje nazivamo vazmenim otajstvom. Zatim Crkva službeno časti Duha Svetoga na svetkovinu Duhova na kraju uskrsnog vremena.
Nema sumnje, nemoguće je razdvojiti Tri božanske osobe u Trojstvu – Oca, Sina i Duha Svetoga; jednom riječju, u Bogu nema razvoda, nema razdvajanja, ni nesloge, ni razjedinjenosti. Stoga u svakom liturgijskom slavlju djeluju Tri božanske osobe. Na primjer, u svetoj misi u trenutku doksologije tri se božanske osobe izričito časte i hvale ovim riječima: „Po Njemu, s Njim i u Njemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka je čast i slava vašem vječnom Ocu u vijeke vjekova. Amen.” Doista, riječ je o euharistijskom trojstvenom činu slavljenja i štovanja nakon posvete kruha i vina u Tijelo i Krv našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.
Uz sve ovo rečeno, bez obzira na to postoji li jednoga dana formalna liturgijska svečanost u čast Boga Oca, ipak moramo nastojati dati veću važnost i čast našem Nebeskom Ocu.
Ponudimo tri konkretna načina na koje možemo ostvariti ovu najplemenitiju pobožnost, čašćenje Boga Oca.
1. Naviknimo se moliti Očenaš, općenito poznat kao “Oče naš” s većom pažnjom, predanošću, ali i razumijevanjem. U Duhovnim vježbama sveti Ignacije predlaže da uzmemo ovu molitvu i molimo je polako uživajući u svakoj pojedinoj riječi ove najuzvišenije molitve koja je došla s usana i iz samoga Srca Isusa Gospodina.
2. Parabola o izgubljenom sinu. (Lk. 15:11-32) Čitajte, meditirajte i molite se nad ovim književnim i duhovnim remek-djelom koje je propovijedao i poučavao najveći od svih Učitelja, Učitelj, Gospodin Isus Krist, Vječna Riječ Boga Oca. U svojoj dubokoj meditaciji posebno se usredotočite na Oca u ovoj usporedbi: Njegovu osobnost, Njegovu sliku, Njegova djela, Njegov stav prema Njegovom sinu/sinovima, ali posebno Njegovo beskrajno milosrđe. Mogli bismo biti dovoljno hrabri reći da se ova parabola također može nazvati “Prispodoba o milosrdnom Ocu.” Jednom riječju, posebno se usredotočite na Osobu Oca koja predstavlja samog Vječnog Oca. Krajnji rezultat bit će jasnija slika o tome tko je Bog Otac za nas, Njegova velika ljubav prema nama i jesmo li “Očevi” postat ćemo bolji Očevi, imajući Boga Oca za uzor, sliku i uzorak.
3. Papa sveti Ivan Pavao II. Od svih svetaca, a posebno od svih papa, svetih otaca, nitko ne može sumnjati u golem utjecaj i utjecaj koji je papa sveti Ivan Pavao II ostavio na svijet u svom pontifikatu koji je trajao od 16. listopada 1978. do 2. travnja 2005. godine. Kakvu je snažnu, nezaboravnu i uzornu sliku papa sveti Ivan Pavao II ostavio kao baštinu svijetu u cjelini. Mogli bismo biti dovoljno hrabri ustvrditi da je na ljudski način, ako doista želimo vidjeti osobu koja odražava Osobu Boga Oca u ljudskom obliku, papa sveti Ivan Pavao II. doista ispunio tu ulogu. Mnogi muškarci danas doživljavaju određenu krizu identiteta. Čitajući, meditirajući i moleći se papi svetom Ivanu Pavlu II., ljudi mogu otkriti svoj pravi identitet.
Zaključno, uložimo svi iskreni, konkretni i zajednički napor da svakodnevno bolje upoznajemo Osobu našeg nebeskog Oca. Pomolimo se Oče naš s većom pažnjom. Nastojmo zaroniti u dubine književnog i duhovnog remek-djela — Prispodobe o izgubljenom sinu (i milosrdnom ocu). Naposljetku, neka Sveti Otac, papa sveti Ivan Pavao II., služi kao uzor oponašanja njegova Očinstva cijelom svijetu! Neka nas Gospa, Kći Boga Oca, Majka Božjeg Sina i mistična Zaručnica Duha Svetoga nadahne svojim snažnim zagovornim molitvama.
