U današnjem evanđelju Isus pretvara žalost u radost kad uskrisuje Lazara od mrtvih.
Evanđelje (Pročitaj Iv 11,1-45)
Današnje Evanđelje donosi nam priču o Isusovom uskrisivanju mrtvih u život, nešto što je učinio u najmanje dvije druge prilike (vidi Lk 7,11.17, Mk 5,21-23). Ova se epizoda, međutim, duboko razlikuje od onih na tri načina: (1) Lazar je bio Isusov dragi prijatelj, a ne potpuni stranac (2) Isus je namjerno dopustio da njegov bolesni prijatelj umre (3) mrtvac je bio u grobu dovoljno dugo da propadne. S ovim detaljima nalazimo se u priči o uskrsnuću koja će duboko prodrijeti u tajnu čuda.
Sveti Ivan nam govori da su Lazarove sestre poslale vijest Isusu da je bolestan. Obratili su mu se u najmračnijem trenutku zbog njegove velike ljubavi prema njima (Iv 11,5). Umjesto da odjuri u njihov dom kako bi im pomogao, Isus je najavio da “ova bolest ne smije završiti smrću, nego je na slavu Božju” (Iv 11,4), te ostaje dva dana dulje gdje je bio. Iznenađuje li nas što je Isus bio spreman dopustiti Lazaru da umre, katapultirajući njegove sestre u bolnu bol? Možemo samo zamisliti kakva su bila ta dva dana za tu obitelj. Lazarova bol i fizičko propadanje nastavili su napredovati, dok su sestre dobile dvostruki udarac. Ne samo da su gledali kako njihov brat umire, već im njihov prijatelj nije uspio pomoći kada su zavapili k njemu iz dubine svoje patnje.
Zašto je Isus dopustio da se događaji odvijaju na ovaj način? Od početka je znao da će Lazarova smrt biti prilika da se objavi Božja slava. Čak je otišao tako daleko da je rekao: “Radujem se zbog tebe što me nije bilo da vjeruješ” (Iv 11,15). Što god da je bilo ispred, trebalo je naučiti Njegove učenike da vjeruju u to nešto veliko. Što bi drugo moglo opravdati Isusovu “radost” što je Lazar umro
Nakon dva dana čekanja, treći dan (hint, hint) Isus je otišao u Betaniju. I Marta i Marija su mu rekle što im je u srcu: “Da si bio ovdje, [our] brat ne bi umro” (Iv 11,21.32). Jasno je da je bol Isusove odsutnosti i prividne ravnodušnosti prema njima jednaka boli gubitka Lazara. Znali su da je On mogao spriječiti smrt; oni su također znali da On nije odlučio. Isus je na njihovo duboko razočaranje odgovorio obećanjem: “Brat će tvoj uskrsnuti” (Iv 11,23). Marta misli da Isus govori o nečemu dalekom u budućnosti, “u posljednji dan” (Iv 11,24). Mora da ju je Isusov odgovor iznenadio. Uskrsnuće i život kojem se nada za svog brata nije događaj na dalekom kalendaru; to je Osoba. “Ja sam uskrsnuće i život” (Iv 11,25), kaže joj. Smrt ne može utjecati na onoga tko vjeruje u Njega. Zatim, On joj (i nama) pokazuje što misli.
Drama se povećava dok se Isus približava grobu. “Uklonite kamen” (Iv 11,39), kaže On. Sada počinjemo shvaćati zašto je ovo određeno uskrsnuće mrtvih puno slave. “Treći” dan, žene koje plaču, otkotrljano kamenje, grobna platna – ovo uskrsnuće je predznak Isusova vlastitog uskrsnuća kada je, jednom zauvijek, pobijedio smrt, grijeh koji ju uzrokuje i neprijatelja koji koristi da nas proganja i terorizira. “Lazare, izađi!” (Iv 11,43) Jednostavno po Riječi koju je Isus izgovorio, Lazar se pojavljuje živ.
Što bi učenici naučili iz ovog događaja? Prvo, Isus se nije bojao razočarati i uzrokovati privremenu bol Marti i Mariji, jer je znao da može učiniti veće dobro kroz Lazarovu smrt nego kroz iscjeljenje bolesti koja je do nje dovela. Ako ne želimo odustati kao Isusovi učenici, moramo shvatiti ovu istinu. Kada vapimo iz dubine svoje patnje i čujemo samo tišinu, ne smijemo odustati. Veća je slava na djelu; ovo moramo vjerovati svim srcem. Drugo, Isus nije nedirnut našom patnjom, čak i kad se čini da jest. Njegov plač nad tugom obitelji dokazuje da je Ljubav uvijek prisutna, kako god stvari izgledale. Treće, život uskrsnuća počinje za vjernike ovdje i sada, a ne u budućnosti. Ništa to ne ilustrira slikovitije od Lazara, umotanog u pogrebne tkanine, kako izlazi iz vlastite grobnice. Kako je napisao papa emeritus Benedikt XVI Isus iz Nazareta: Veliki tjedan: “Vječni život nije – kao što bi suvremeni čitatelj mogao odmah pretpostaviti – život poslije smrti, za razliku od ovog sadašnjeg života, koji je prolazan i nije vječan. ‘Vječni život’ je sam život, pravi život, koji se može živjeti iu sadašnjem dobu i koji više nije izazvan fizičkom smrću. Ovo je poanta: zgrabiti ‘život’ ovdje i sada, pravi život koji više ništa i nitko ne može uništiti.” To je vječni život koji Isus daje Lazaru i svima nama koji vjerujemo u njega: “Odriješite ga i pustite ga” (Iv 11,44). Napokon smo slobodni od smrti.
Mogući odgovor: Isuse, ponekad sam razočaran kada ne djeluješ onoliko brzo koliko želim. Nauči me vjerovati Tvojoj mudrosti radije nego mojoj.
Prvo čitanje (Pročitaj Ezek 37:12-14)
U Evanđelju smo primijetili da je Marta vjerovala u uskrsnuće mrtvih “posljednji dan”. Kod Židova se ovo vjerovanje sporo razvijalo. Veći dio izraelske povijesti zagrobni se život samo slabo zamišljao. Tek u progonstvu, kada je Juda kažnjena za svoj grijeh tako što je poslana u “smrt” daleko od Obećane zemlje, daleko od Hrama i slavnog štovanja Saveza, proroci su počeli govoriti o uskrsnuću od smrti . U ovom odlomku iz Ezekiela, proroka u vrijeme izgnanstva, Bog obećava vratiti svoj narod u njihovu zemlju, stavljajući svoj duh u njih kako bi mogli živjeti. “Obećao sam i učinit ću” (Ez 37,14). Održao je svoje obećanje. Narod, skrušen zbog svoje zavjetne nevjernosti, mogao se vratiti u svoju domovinu poput ljudi koji se vraćaju iz mrtvih. Židovi su sve više počeli imati smislen koncept uskrsnuća, života poslije smrti. U evanđeoskoj priči, Ezekielovo proročanstvo se doslovno obistinjuje, jer je Lazarov grob otvoren i on je oživio. Isus ispunjava sva Božja obećanja.
Mogući odgovor: Oče, obećao si nam vječni život po svome Sinu, život koji počinje upravo sada. Pomozi mi da uvijek vjerujem u Tvoja obećanja.
Psalam (Pročitaj Ps 130)
Psalmistov vapaj sigurno je bio na usnama Lazarovih sestara dok su bespomoćno čekale Isusov dolazak i gledale kako njihov brat umire: “Iz dubine vapijem k tebi, Jahve; GOSPODINE, čuj glas moj!” (Ps 130,1). Tu je žalosni krik svih nas kad smo u velikoj tami i patnji. Možemo ili pasti u očaj, ili možemo moliti molitvu psalmiste: “Uzdam se u GOSPODA; duša se moja uzda u riječ njegovu” (Ps 130,5). Vidite da psalmist čeka GOSPODA “više nego stražari čekaju zoru” (Ps. 130:6). Stražari koji su upozorili Izrael na prvi izlazak sunca nisu čekali da vide ako sunce bi izašlo, ali kada. Tako je i za nas. Da će GOSPOD doći nema sumnje, jer “Kod GOSPODA je milosrđe i punina otkupljenja.” Čekanje Gospodina urodilo je plodom Marti i Mariji, kao što će i nama.
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Rimljanima 8,8-11)
Sveti Pavao nam pomaže uvidjeti da ono što je nagoviješteno u Lazaru i konkretizirano u Isusu sada vrijedi za sve nas koji smo kršteni i ostajemo u Isusu. Naša će tijela umrijeti, “zbog grijeha”, ali “zbog pravednosti” (ne naše vlastite, već zato što je Krist u nama), naši duhovi su živi (Rimljanima 8:10). Svakome od nas, osjećajući tešku težinu vlastitog grijeha i smrtnosti, obvezujuće kao što su bili Lazarovi grobni pokrivači, Isus govori: “Izađi!”
Mogući odgovor: Isuse, daj mi uši da čujem kad me zoveš da “izađem” iz svog grijeha, zaokupljenosti sobom ili ravnodušnosti prema Tebi. Pomozi mi da pobjegnem od raspadanja i smrada života bez Tebe.
✠
Slika: Uskrsnuće Lazara, Leon Bonnat, je u javnoj domeni.
