Ponovno naoružavanje samo će povećati spiralu sukoba. U intervjuu za vatikanske medije svoju je bojazan izrazila glavna tajnica Katoličkog mirovnog pokreta Martha Inés Romero koja brani potrebu kulturnog obraćenja. “Moramo se razoružati da bismo se ponovno izgradili kao civilizacija”, piše Vatican News.
Nenasilje je „izbor života koji potiče na ponovno otkrivanje duhovnih, kulturnih i društvenih vrijednosti, ali i na obnovu aktivnog građanstva sposobnog za ostvarivanje sociopolitičkog utjecaja u javnoj sferi“. Upravo to je cilj Pax Christi International, katoličkog pokreta za mir, objašnjava u intervjuu njegova generalna tajnica, Kolumbijka Martha Inés Romero. Na toj je funkciji od 1. siječnja 2023., a više od 15 godina koordinira Pax Christi za Latinsku Ameriku i Karibe.
Koja je misija Pax Christi?
Pax Christi International, kao katolički pokret za mir, promiče duhovnost utemeljenu na apsolutnoj uvjerenosti u dostojanstvo i vrijednost svakog ljudskog bića i dostojanstvo stvorenja. Pomirenje je u središtu naše misije; stoga promičemo kulturu mira kako bismo preobrazili svijet obilježen nasiljem, brojnim nepravdama i nejednakostima te velikom globalnom nesigurnošću, u okružje života u skladu i pravednom miru.
U ovom povijesnom trenutku, kada se govori o ponovnom naoružavanju kao jedinom rješenju, kako nenasilje može biti valjana i moguća alternativa?
Svijet danas doživljava „krizu civilizacije“, koja nije povezana samo s ponovnim naoružavanjem, već i s netolerancijom prema migraciji, individualizmom i konzumerizmom; riječ je o gubitku etičkih i kulturnih vrijednosti. Pax Christi International smatra da ponovno naoružanje neće učiniti ništa drugo nego povećati spiralu nasilja i da se s nasiljem ne mogu trajno i integralno rješavati sukobi. Naprotiv, smatramo da imamo odgovornost i sigurnost u prevenciji nasilnih sukoba nenasilnim sredstvima. Slažemo se s papom Franjom kada kaže da je „rat uvijek poraz za čovječanstvo“.
Dobro poznajete latinskoameričku stvarnost, čiju je nedavnu povijest obilježilo nasilje i oružani sukobi. Možete li nam reći nešto više o konkretnim projektima ili kontekstima u kojima ste radili na promicanju nenasilja s vidljivim i pozitivnim rezultatima?
U Chiapasu, na jugozapadu Meksika, već deset godina pratimo naše partnerske organizacije, Centar Fray Bartolomé de las Casas (Frayba) i Međunarodnu službu za mir (Sipaz), u jačanju kapaciteta indijanskih i seoskih zajednica koje su žrtve ekstraktivnih industrija (rudarenje, agroindustrija, fracking, vađenje nafte). Posljedice su ekstraktivizma onečišćenje okoliša, zdravstveni problemi i nasilje protiv zajednica. Kao Pax Christi International, razvili smo strateški prijedlog za sedam zemalja regije koji je, na temelju analize konteksta i sukoba, a kroz izradu zajedničkih planova za zajedničko djelovanje, omogućio zajednicama da nenasilno preobraze sukobe u svojim svakodnevnim odnosima. To uključuje rodnu ravnopravnost, razvijanje planova zaštite zajednica od rizika u okruženju, koji pak uključuju ilegalne naoružane aktere povezane s organiziranim kriminalom i državnim nasiljem te utjecaj na javne politike u obrani teritorija u suradnji s lokalnim i nacionalnim organizacijama i mrežama.
Konkretan primjer je borba Zodevite, indijanskog pokreta Zoque naroda za zaštitu života i Zemlje, koji je 2017. godine osvojio međunarodnu nagradu za mir Pax Christi. Taj pokret, koji okuplja četrdeset zajednica u deset općina Chiapasa, uspio je zaustaviti licitaciju za vađenje nafte i minerala na 84.500 hektara svog teritorija, prisiljavajući Vladu da pokrene niz zajedničkih konzultacija. Iako je riječ o borbi koja nije bez rizika – prema podacima organizacije Front Line Defenders, četiri od pet ubojstava branitelja ljudskih prava u posljednje dvije godine dogodila su se u Latinskoj Americi – snaga nenasilja uspjela je zaustaviti projekt, ali borba će trajati dugo. Kako je pjesnikinja iz naroda Zoque, Miqueas López, rekla prilikom primitka nagrade u Rimu: „Mi smo miran i velikodušan narod koji nikada prije nije sudjelovao u socijalnom prosvjedu, ali morali smo to učiniti zbog prijeteće opasnosti vađenja nafte i minerala na našem teritoriju. To je za nas napad na život jer uništava vodu, rijeke, planine, floru i faunu; to je napad na Nasakobajk, Majku Zemlju, onu koja nas štiti i hrani, onu koja nam daje kišu i sunce.“
Papa je nedavno govorio o razoružavanju riječi, misli i Zemlje. Odakle početi?
Počet ćemo stvaranjem prostora, fizičkih i virtualnih, za dijalog i otvorenu raspravu o stvarnosti koja nas poziva, kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini; promicati prostore u kojima nitko ne bi trebao biti prisiljen djelovati protiv vlastite savjesti, nego u kojima može svojim darovima doprinositi dobrobiti zajednice; priznanjem da postoje druge vjerovanja i kulture koje zaslužuju biti poznate i cijenjene te promicanjem horizonta interkulturalnosti u zaštiti života, drevnih kultura i različitosti; čuvajući one izraze koji, kroz eko-duhovnost, nenasilno odolijevaju modelu koji teritorije vrednuje isključivo prema kritičnim mineralima koji se iz njih mogu izvaditi, ne uzimajući u obzir sadašnjost i budućnost onih koji na njima žive; dekolonizirajući naše umove i srca, počevši od naše vjere koja nam predstavlja dobronamjernog Boga, pravog Boga, koji vidi ugnjetavanje svog naroda i vraća mu dostojanstvo. Kada govorimo o aktivnom nenasilju, želimo promicati empatično, kolektivno i preobražujuće djelovanje u ovoj složenoj stvarnosti.
Kako prijeći s teorije i studija o miru i nenasilju na konkretne akcije u oružanim sukobima?
Aktivno nenasilje promiče kulturno obraćenje koje podrazumijeva preispitivanje radnji koje štete čovjeku i planetu te započinjanje procesa popravka – na osobnoj, međuljudskoj, kulturnoj i strukturnoj razini – učinjene štete. To uključuje priznanje dostojanstva suprotne strane, koja nije neprijatelj. Na individualnoj razini, osjećati-misliti, zamišljati, iskusiti, riskirati, živjeti duhovnost s preobražujćom snagom. Na kolektivnoj razini to znači vršiti pritisak, kroz civilno društvo i organizirane društvene pokrete, kako bi se postigle trajne promjene, utječući na one koji donose odluke; aktivno građanstvo znači birati između korupcije i poštenja u korist zajedničkog dobra, hraneći u onome što činimo nadu u bolji svijet. Andski narodi imaju drevnu mudrost koju su pretočili u pojam Buen vivir (Zumak kawsay), koji je za nas briga za zajedničku kuću, Pacha Mamu, i za sve koji u njoj žive. A za to, trebamo se „razoružati“ kako bismo se ponovno izgradili kao civilizacija. (kta/rv)
