Najduži susret tijekom jednodnevnog posjeta pape Franje Veroni, 18. svibnja 2024. bilo je njegovo zaustavljanje u gradskom zatvoru Montorio. Velik broj zatvorenika i osoblja okupio se na sportskom igralištu ustanove kako bi pozdravili Papu. Nakon što je poslušao govore ravnateljice zatvora Francesce Gioieni i mladog zatvorenika Duartea, Papa se kratko obratio prisutnima.
Zatvor kao mjesto humanosti
„Za mene je ulazak u zatvor uvijek važan trenutak jer je zatvor mjesto velike humanosti“, rekao je Papa, istaknuvši da je u zatvoru čovječanstvo „iskušano i ponekad opterećeno poteškoćama, krivnjom, osudama, nerazumijevanjem i patnjom“. Međutim, u isto vrijeme, zatvor je mjesto „puno snage, želje za oprostom i volje za iskupljenjem“, rekao je.
Papa je zatim dodao da je s velikom tugom primio vijest da su neki zatvorenici nedavno počinili samoubojstvo. „Ovo je tužan i užasan čin do kojeg mogu dovesti samo neizdrživ očaj i bol“. Postojanje je, rekao je Papa, „jedinstven dar“ za nas same i za druge, a „iznad svega za Boga koji nas nikada ne napušta i koji doista zna slušati, radovati se i plakati s nama“. Razgovarajmo s Bogom o svojoj boli i pomozimo jedni drugima nositi je kao suputnici, pozvao je Papa.
Božje očinstvo
U pozdravnom govoru, ravnateljica zatvora je napomenula da zatvorenici dolaze iz 40 različitih zemalja i različitih vjerskih pozadina. „Bog je jedan“, rekao je Papa zatvorenicima. „Naše su nas kulture naučile zvati ga različitim imenima i pronaći ga na različite načine, ali On je isti Otac svih nas“.
„On je jedan“, nastavio je Papa, „i sve religije, sve kulture gledaju na jednog Boga na različite načine. On nas nikada ne napušta. S njim uz sebe možemo nadvladati očaj i živjeti svaki trenutak kao pravo vrijeme da počnemo ispočetka“, rekao je, među ostalim, papa Franjo koji je nakon susreta ručao sa zatvorenicima. (kta/rv)