Na patnje koje podnosi u Muci, Isus odgovara strpljivošću. Upravo se na tu krepost usredotočio papa Franjo na općoj audijenciji na Veliku srijedu, 27. ožujka 2024 u Vatikanu.
Nije slučajnost da strpljenje i trpljenje imaju isti korijen. U Muci primjećujemo kako se Isusova strpljivost ne sastoji u stoičkom otporu patnji i trpljenju, nego je plod jedne veće ljubavi, istaknuo je Sveti Otac.
Pozivajući se na Hvalospjev ljubavi apostola Pavla, Papa je kazao kako svetac tijesno povezuje ljubav i strpljivost. U tome hvalospjevu se izražava iznenađujuća ideja koja se često ponavlja u Bibliji: Bog, suočen s našom nevjernošću, pokazuje se kao „spor na srdžbu“.
Namjesto da pokaže svoju odbojnost prema čovjekovu zlu i grijehu pokazuje da je veći od toga, spreman svaki put s beskrajnom strpljivošću uvijek početi iznova. To je, prema Pavlu, prvo obilježje ljubavi Boga koji pred grijehom nudi oproštenje. I ne samo to: to je prva odlika svake velike ljubavi, koja na zlo zna odgovoriti dobrom, koja se ne zatvara u gnjev i očaj, nego ustraje i ponovno se pokreće.
U korijenu strpljivosti je, dakle, ljubav, zaključio je Papa, ističući kako nema boljeg svjedočanstva Isusove ljubavi nego susresti strpljiva kršćanina. Ipak, često nam nedostaje strpljenja, a ono je nužno kako bismo išli naprijed. Nekako nam je spontano biti nestrpljivi i na zlo uzvraćati zlom.
Sjetimo se, međutim, da strpljivost nije samo nužnost, to je i poziv: ako je Krist strpljiv, i kršćanin je pozvan biti strpljiv. A to od nas zahtijeva plivati protiv struje u odnosu na danas rašireni mentalitet u kojem dominiraju žurba i krilatica „sve i odmah“; gdje, umjesto da se čeka da sazriju situacije, osobe se pritišće i od njih traži da se odmah promijene. Ne zaboravimo da su žurba i nestrpljivost neprijatelji duhovnoga života.
Kako rasti i napredovati u strpljivosti, upitao je Papa u katehezi. Budući da je ona plod Duha Svetoga, treba je tražiti upravo od Duha Kristova. On nam daje blagu snagu strpljivosti, jer „kršćanin svoju kreposnost pokazuje ne samo time da čini dobro, nego i time da zna podnositi zla“, kako kaže sv. Augustin.
Posebno u ovim danima dobro nam je promatrati Raspetoga kako bismo usvojili Njegovu strpljivost, naglasio je Papa. „Dobra vježba u tom smislu je donijeti Njemu najneugodnije osobe, moleći za milost da u odnosu prema njima vršimo ono djelo milosrđa koje je koliko poznato, toliko i zanemareno: nepravdu strpljivo podnositi. Počinje se od toga da molimo da ih gledamo samilosno, Božjim pogledom, znajući razlikovati njihovo lice od njihovih pogrešaka“.
Na kraju, zaključio je Papa, za njegovanje strpljivosti potrebno je proširiti vidike, ne sužavajući, primjerice, polje svijeta na naše jade. Kada se osjećamo u „raljama kušnje“, Job uči kako je dobro „s nadom se otvoriti Božjoj novosti, u čvrstom uvjerenju da On neće iznevjeriti naša očekivanja“, podsjetio je Sveti Otac.
Nakon kateheze, Papa je kazao kako su među nazočnim vjernicima prisutna dvojica očeva – jedan Izraelac, drugi Arapin. Obojica su izgubila kćeri u ratu, a međusobno su prijatelji. „Ne gledaju neprijateljstvo rata, već prijateljstvo dvojice muškaraca koji si žele najbolje i prolaze istu kalvariju“, poručio je Papa, te im zahvalio na njihovom svjedočanstvu. Također je pozvao da u Velikom tjednu svatko živi te dane u molitvi, kako bi se otvorili milosti Krista Otkupitelja, te molio Gospodina za mir u Ukrajini, Izraelu i Palestini. (kta/rv)
