Papa Franjo susreće se s korisnicima karitativnih organizacija, čuje njihova svjedočanstva i podsjeća ih da je svatko od njih “prvak ljubavi u velikoj Olimpijadi života”.
Autor: Francesca Merlo
U sjedištu Indonezijske biskupske konferencije (KWI – Konferensi Waligereja Indonesia), na drugom događaju svog drugog cjelodnevnog boravka u Indoneziji, papa Franjo susreo se s korisnicima iz karitativnih organizacija.
Predsjednik Biskupske konferencije, biskup Antonius Subianto, otvorio je susret opisujući njihovu ljubav prema Papi kao “bezgraničnu”, prije nego što ga je upoznao s nekima od bolesnih, invalida i siromašnih prisutnih u KWI-u. Dvoje od njih podijelilo je svoje priče.
Mimina priča
Mimi je prva ispričala svoju priču. Izgubila je vid sa 17 godina. Kao mlada katolkinja utjehu sam pronašla u Križnom putu, rekla je. Isus je nije napustio i iz tog razloga, nastavila je, “čvrsto vjerujem da je Bog stvorio ljudska bića s jedinstvenim sposobnostima kako bi obogatili raznolikost našeg svijeta, a invaliditet je samo jedan od tih jedinstvenih aspekata”. Uloga Crkve ključna je u osiguravanju dostojanstva ljudske osobe, zaključila je, prije nego što je zahvalila Papi na suosjećanju koje nam, dodala je, “daje nadu”.
Andrewova priča
Zatim je govorio mladi sportaš Andrew. Dijagnosticiran mu je blagi poremećaj iz autističnog spektra i lakši intelektualni invaliditet. “Moji me roditelji vole bezuvjetno”, rekao je Papi. Ponosno je podijelio da je odabran kao kontingent istočne Džakarte za Paraolimpijske igre za plivanje i da je, u želji da bude neovisan, “započeo tečaj za barista i satove gitare i bubnjeva”. Na kraju je zamolio Papu da blagoslovi njegove roditelje i “sve roditelje s posebnom djecom u cijelom svijetu”.
Papino “hvala”
Papa Franjo je zatim odvojio vrijeme da izrazi svoju zahvalnost svima nazočnima i onima koji su s njim podijelili svoja svjedočanstva.
Pohvalio je indonezijske biskupe za proslavu njihove 100. obljetnice, istaknuvši njihovo značenje kao “male svijetle zvijezde” u Crkvi.
Mimi je zahvalio za naglašavanje jedinstvenosti ljudskih sposobnosti, koje “obogaćuju raznolikost našeg svijeta”, i za govor o Isusu kao “našem svjetioniku nade”, Papa je zatim čestitao Andriji za njegovo sudjelovanje na Paraolimpijskim igrama, prije nego što je odao priznanje svim prisutnih kao „prvaci ljubavi u velikoj Olimpijadi života“.
Završavajući svoje kratke pozdrave, papa Franjo je podsjetio malu skupinu ljudi da “Gospodin sve nas voli” i da nikada nikoga ne zaboravlja. U tom je duhu Papa zaključio uputivši najljepše želje gospođi koja slavi svoj 87. rođendan, a koja je nažalost bila bolesna i nije mogla prisustvovati događaju.
Susret Pape s korisnicima karitativnih organizacija
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje