Duhovna praksa popravljanja “možda je danas pomalo zaboravljena ili pogrešno procijenjena zastarjelom”, ali je ključna za promicanje pravde i ozdravljenja, uključujući u ime onih koji su pretrpjeli zlostavljanje u crkvi, rekao je papa Franjo.
Uz iskrenu obvezu nadoknade, nada je da čak i “ako se nepopravljivo ne može potpuno popraviti, ljubav se uvijek može ponovno roditi, čineći ranu podnošljivom”, rekao je papa.
Franjo se 4. svibnja susreo sa sudionicima konferencije kojom se obilježava 350. obljetnica Isusova ukazanja francuskoj svetoj Margareti Mariji Alacoque u 17. stoljeću, što je uključivalo i njegov poziv na promicanje pobožnosti njegovom svetom srcu i na čine djela naknade ili pokore za puta ljudi nisu prepoznali Kristovu ljubav.
Reparacija je koncept koji se nalazi u cijeloj Bibliji, rekao je papa. “U Starom zavjetu poprima društvenu dimenziju naknade za počinjeno zlo”, što je pitanje pravde kao što je vraćanje nečega što je ukradeno ili popravak nečega što je oštećeno.
“U Novom zavjetu, međutim, to ima oblik duhovnog procesa, u okviru otkupljenja koje je donio Krist”, rekao je Papa. “Popravka se u potpunosti očituje u žrtvi križa. Novost je ovdje u tome što otkriva Gospodinovo milosrđe prema grešniku.”
„Odšteta dakle pridonosi međusobnom pomirenju ljudi, ali i pomirenju s Bogom, jer nepravda učinjena bližnjemu uvreda je i Bogu“, rekao je.
U Knjizi Sirahovoj, rekao je papa, autor pita: “Ne padaju li suze udovice niz obraze Božje?”
“Dragi prijatelji,” rekao je, “koliko suza još teče niz Božje obraze dok naš svijet doživljava toliko zlostavljanja dostojanstva osobe, čak i unutar Božjeg naroda”, Crkve.
Naslov konferencije u Rimu bio je “Popravak nepopravljivog”, što je Franjo rekao kao poziv “na nadu da se svaka rana može izliječiti, koliko god duboka bila”.
“Potpuna odšteta ponekad se čini nemogućom, primjerice kada su dobra ili voljeni definitivno izgubljeni ili kada su određene situacije postale nepovratne”, rekao je. “Ali namjera da se popravi i to na konkretan način ključna je za proces pomirenja i povratak mira u srcu.”
Popravak kao duhovna praksa, rekao je papa, mora uključivati ”prepoznavanje sebe krivim i traženje oprosta”, jer je to iz “iskrenog priznanja zla učinjenog bratu ili sestri, te iz dubokog i iskrenog osjećaja da ljubav je povrijeđen, da se javlja želja da se iskupi.”
Izričito traženje oprosta “ponovno otvara dijalog i očituje volju za ponovnom uspostavom veze bratske ljubavi”, rekao je. A opredjeljenje za popravak – “čak i početak popravljanja ili jednostavno volja za popravkom – jamči autentičnost zahtjeva za oprostom, izražava njegovu dubinu, njegovu iskrenost, dotiče srce drugoga, donosi utjehu i nadahnjuje drugi da prihvati molbu za oprost.”
Isusov zahtjev svetoj Margareti Mariji za djelima zadovoljštine za uvrede uzrokovane grijesima čovječanstva pokazuje da su “ta djela utješila njegovo srce”, rekao je papa. A ako su utješili njegovo srce, “to znači da odšteta može utješiti i srce svakog ranjenika.”
Franjo je molio da konferencija obnovi i osnaži “smisao ove lijepe prakse zadovoljštine presvetom Srcu Isusovu” i da nađe “svoje pravo mjesto na pokorničkom putu svakog krštenika u Crkvi”.
