Valja nadvladati stereotipe koji isključuju, kako bismo u drugomu, tko god on bio i odakle dolazio, prepoznali dar Božji, jedinstven, svet, nepovrediv, dragocjen za dobro svih – poticaj je koji je papa Franjo uputio misionarima svetoga Karla, poznatijima kao misionari skalabrinci, koje je 28. listopada 2024. primio u audijenciju povodom njihova XVI. generalnog kapitula. Polazeći od teme Jubileja “Hodočasnici nade” kojom se nadahnjuje kapitul, Papa je u svojem razmišljanju govorio o tri posebna aspekta misije: migranti, “majstori nade”; potreba za ad hoc pastoralom; te konkretno milosrđe koje ponovno stavlja u središte osobu, njezina prava i dostojanstvo.
Pronaći kruh svagdašnji negdje drugdje
Lijepo je što ste se u planiranju budućeg misionarskog i karitativnog pastorala u korist migranata odlučili nadahnuti temom Jubileja – primijetio je Papa polazeći u svom razmišljanju od prve među obrađivanim temama, od migranata, u korist kojih taj red, koji je osnovao sveti Giovanni Battista Scalabrini, obavlja svoj apostolat. Ljudi odlaze u nadi da će kruh svagdašnji pronaći negdje drugdje – napomenuo je Papa citirajući njihova utemeljitelja, te dodao kako ne odustaju, čak ni kada se čini da sve ide protiv njih, i kada nailaze na zatvaranja i odbijanje.
Njihova ustrajnost, često poduprta ljubavlju prema obiteljima koje su ostale u domovini, puno nas uči, posebno vas koji, „migranti među migrantima“ – kako vas je želio vaš utemeljitelj – dijelite njihov put.
Povijest spasenja je povijest migranata
Kroz dinamiku susreta, dijaloga, prihvata Krista prisutnoga u strancu, vi rastete zajedno s njima, solidarni jedni s drugima, prepušteni ‘u Bogu i samo u Bogu’ – napomenuo je Papa te potaknuo – Nemojte zaboraviti Stari zavjet: udovica, siroče i stranac. Oni su Božji miljenici.
Potraga za budućnošću koja pokreće migranta, osim toga, izražava potrebu za spasenjem koja ujedinjuje sve, bez obzira na rasu i stanje.
Doista, ‘itinerancija’ – istaknuo je papa Franjo – ispravno shvaćena i življena, može postati, čak i u boli, dragocjena škola vjere i ljudskosti, i za one koji pomažu i za one kojima se pomaže. Nemojmo zaboraviti – upozorio je – da je sâma povijest spasenja povijest migranata, naroda u pokretu.
Rasti zajedno s migrantima
Osvrćući se na drugu točku razmišljanja, usredotočenu na potrebu pastorala nade, rekao je kako migracije s jedne strane, uz odgovarajuću potporu mogu postati trenutak rasta za sve, s druge pak, ako se proživljavaju u samoći i napuštenosti, mogu se pretvoriti u drame egzistencijalne iskorijenjenosti, krize vrijednosti i perspektiva, do te mjere da dovedu do gubitka vjere i do očaja.
Nepravde i nasilje kroz koje prolaze tolika naša braća i sestre, otrgnuti iz vlastitoga doma, često su toliko neljudski da mogu i najjače odvući u tamu malodušnosti ili mračne rezignacije.
Ne treba zanemariti – upozorio je papa Franjo – da svakog migranta treba prihvatiti, pratiti, promicati i integrirati. Zbog toga je potreban netko tko se saginje nad rane migranata, brinući o njihovoj krajnjoj tjelesnoj, duhovnoj i psihičkoj ranjivosti, ako želimo da im ne nedostaje snage i otpornosti potrebne za nastavak započetog putovanja.
Potrebni su čvrsti pastoralni zahvati blizine, na materijalnoj, vjerskoj i ljudskoj razini, kako bi se u njima poduprla nada, a s njom i nutarnji putovi koji vode do Boga, vjernoga suputnika, uvijek prisutnoga uz one koji trpe.
Velike nesreće i danas pritišću svijet
Sveti se Otac osvrnuo i na pad nataliteta kao na žalosni rašireni trend. Mnogo zemalja danas treba migrante – kazao je te dodao kako, primjerice, Italija nema djece. Prosječna dob stanovnika je 46 godina. Italija treba migrante i mora ih primiti, pratiti, promicati i integrirati. Tu istinu moramo reći – napomenuo je.
Stanje se nije mnogo promijenilo u usporedbi s onim kada je uoči jubileja 1900. sveti Giovanni Battista Scalabrini rekao da “svijet uzdiše pod teretom velikih nesreća”. Doista, i u naše doba, oni koji odlaze često to čine zbog tragičnih i nepravednih razlika u mogućnostima, demokraciji, budućnosti ili razornim ratnim scenarijima koji pogađaju planet – istaknuo je Papa.
Između ravnodušnosti i spekulacija
Tim su elementima pridodani još i zatvorenost i neprijateljstvo bogatih zemalja, koje onoga tko pokuca na vrata vide kao prijetnju vlastitom blagostanju.
Tako se, u dramatičnom sučeljavanju interesa onih koji štite svoj prosperitet i borbe onih koji pokušavaju preživjeti, bježeći od gladi i progona, gube brojni ljudski životi, pod ravnodušnim pogledom onih koji se ograničavaju na gledanje te predstave, ili još gore, koji spekuliraju na koži onih koji pate.
Neka milosrđe ponovno stavi osobu u središte
Ako je u Bibliji, jedan od zakona Jubileja bio povrat zemlje onima koji su ju izgubili, danas – objasnio je Papa govoreći o trećem i posljednjem aspektu – taj se čin pravednosti može ostvariti, u drugom kontekstu, u milosrđu koje ponovno stavlja u središte osobu, njezina prava i dostojanstvo.
Na kraju je papa Franjo potaknuo redovnike da njihov kapitul bude prilika za produbljivanje i obnovu života i poslanja počevši od vremena ponizne i radosne zahvale, pred euharistijom, raspetome Isusu i Mariji, Majci migranata. Samo odatle počinjemo hodati zajedno, s nadom, u ljubavi – istaknuo je na kraju papa Franjo. (kta/rv)
