U Sikstinskoj kapeli u ponedjeljak, 2. lipnja održano je svečano bogoslužje u spomen na blaženog rumunjskog kardinala Iuliua Hossua, grkokatoličkog biskupa i mučenika vjere tijekom komunističkog progona. Na bogoslužju je sudjelovao i papa Lav XIV., objavio je Vatican News, prenijela je IKA.
Neka primjer blaženog kardinala Hossua, „čovjeka dijaloga i proroka nade“, i prijateljstvo između Rumunjske grkokatoličke Crkve i židovske zajednice u zemlji, bude svjetlo današnjem svijetu: „recimo ‘ne’ nasilju, svakom nasilju, a poglavito ako se ono čini protiv bespomoćnih i nezaštićenih, kao što su djeca i obitelji“, pozvao je papa Lav XIV. na završetku govora na bogoslužju u spomen na rumunjskog kardinala Iuliua Hossua (1885.-1970.), istaknuvši snagu svjedočanstva toga pastira, „simbola bratstva onkraj svake etničke ili vjerske granice“. Papa je podsjetio kako je Hossu, kao grkokatolički biskup Cluj-Gherle, između 1940. i 1944., svojom hrabrom predanošću „pridonio spašavanju tisuća Židova iz sjeverne Transilvanije od smrti“, spriječivši njihovu deportaciju u logore za istrebljenje. Za kardinala Hossua je 2022. počeo postupak priznavanja „Pravednikom među narodima“.
Na bogoslužju u Sikstinskoj kapeli Crkva se, uz kardinala Hossua, spomenula još šestorice biskupa koje je na taj dan 2019. blaženima proglasio blagopokojni papa Franjo. Na spomen-slavlju su sudjelovali predstavnici Saveza židovskih zajednica u Rumunjskoj, predvođeni predsjednikom Silviuom Vexlerom, te Rumunjske grkokatoličke Crkve, s biskupom Cristianom Crișanom koji je pročitao poruku velikog nadbiskupa kardinala Luciana Mureşana. Rumunjski parlament proglasio je „Nacionalnu godinu kardinala Iuliua Hossua“, 140 godina od njegova rođenja, podsjeća Vatican News.
Papa Lav XIV. na početku je naglasio kako je Hossu bio apostol nade, čiji se spomen slavi u Jubileju posvećenom nadi, ali i „mučenik vjere tijekom komunističkih progona u Rumunjskoj“. On danas, u stanovitom smislu, ulazi u ovu kapelu, nakon što ga je sveti Pavao VI. dana 28. travnja 1969. imenovao kardinalom in pectore, dok je bio u zatvoru jer je odlučio ostati vjeran Crkvi u Rimu, podsjetio je Papa. To imenovanje je javno obznanjeno tek 1973. godine, nakon smrti kardinala, koji je odbio napustiti zemlju kako bi ostao blizu svome narodu. To je, nakon uhićenja koje je tražio komunistički režim 1948. godine, vremenom postajalo sve opasnije po njega.
U govoru je Papa citirao apel koji je Iuliu Hossu uputio grkokatoličkom svećenstvu i vjernicima svoje biskupije, u proljeće 1944. godine, u trenutku kad se u Cluj-Napoci i drugim gradovima Transilvanije pripremala getoizacija židovskog stanovništva. Apel je sadržan u pastoralnom pismu, koje je sačuvao Moshe Carmilly-Weinberger, bivši glavni rabin lokalne židovske zajednice. To je, rekao je Sveti Otac, tek jedan primjer brojnih Hossuovih akcija poduzetih u korist Židova kardinala Hossua, čime je „izlagao golemim opasnostima sebe i Grkokatoličku Crkvu“. Hossu u pismu poziva svećenike i vjernike da pomažu Židovima „ne samo svojim molitvama, već i svojom žrtvom, svjesni da danas ne možemo učiniti plemenitije djelo od te kršćanske i ljudske pomoći, koja je plod žarke ljudske ljubavi. Prva naša briga u sadašnjem času mora biti to djelo pomoći“.
Papa Lav XIV. zatim je naglasio kako je nada kardinala Hossua „bila nada vjernika, koji zna da vrata zla neće nadvladati djelo Božje“. Bio je to čovjek koji je živio svoju vjeru „u punini, u molitvi i predanosti drugima“. A iz homilije pape Franje na misi beatifikacije 2019. naveo je jedan citat kardinala Hossua, „sintezu njegova života“: „Bog nas je poslao u ovu tamu patnje da dajemo oproštenje i molimo za obraćenje svih“.
Te riječi izražavaju bît duha mučenika: nepokolebljivu vjeru u Boga, bez mržnje, ali s milosrđem koje preobražava patnju u ljubav prema progoniteljima. One i danas ostaju proročki poziv da se mržnja prevlada oproštenjem i da se vjera živi dostojanstveno i hrabro, istaknuo je Papa.
Iuliu Hossu bio je vojni kapelan tijekom Prvog svjetskog rata, a zatim je imenovan biskupom Gherle. Bio je poznat po predanom pastoralnom radu među žiteljima Transilvanije. Uhićen je u noći s 28. na 29. listopada 1948., zajedno s još šestoricom biskupa, koji će kasnije zajedno s njim biti proglašeni blaženima, zbog mržnje prema katoličkoj vjeri. Nakon što je pušten iz zatvora u Sighetu, nastavio je poticati vjernike da hrabro ispovijedaju svoju vjeru i pokušao je reorganizirati, iako tajno, uzdrmane strukture Katoličke Crkve.
Nakon što su ga vlasti prisilile na kućni pritvor, ta je informacija došla do Pavla VI., koji ga je 1969. imenovao kardinalom in pectore, jer okolnosti nisu dopuštale objavu njegova imena, koje je Papa čuvao „u srcu“. Time se, zapravo, Hossuu pružila prilika da napusti zemlju jer je daljnji ostanak postao za njega vrlo opasan, te se skloni u Rim, ali je on to odbio učiniti kako bi ostao blizu svom narodu. Njegove posljednje riječi na samrti, 1970. godine, u teškim vremenima komunističkog režima, bile su upućene biskupu Todei: „Moja borba završava, vaša se nastavlja“.
(kta/IKA)
