Blagdansko je ozračje dočekalo papu Franju u Dvorani Pavla VI., u kojoj se okupilo više od tri tisuće članova Međunarodnoga saveza Pueri cantores. Napominjući na početku govora koliko je važna uloga zbora, Sveti je Otac istaknuo:
Svojim glasovima pomažete zajednicama moliti, otvoriti srce Gospodinu, a to je bitno za život Crkve.
U svijetu postoji potreba za radošću
Papa je okupljenim mladim pjevačima govorio o tri ključne riječi: o radosti, molitvi i poniznosti. Govoreći o radosti objasnio je da je pjevanje radost, pogotovo kada se pjeva u zboru. Generacije djece i mladih posvetili su vrijeme i uložili trud kako bi naučili, izvodili te tako i nama prenijeli ono što su primili – primijetio je papa Franjo te dodao da kada u pjevanje unesu svoj entuzijazam, daju veliki dar onima koji slušaju.
U svijetu postoji velika potreba za radošću! Mnogi su ljudi, čak i mladi, zarobljenici tjeskobe ili dosade; pjevanje i glazba mogu dirnuti srca, dati ljepotu i vratiti volju i nadu u život.
Tko pjeva, dvostruko moli: riječima i glazbom
Pjevana molitva pomaže drugima moliti – napomenuo je rimski biskup osvrćući se potom na drugu ključnu riječ, ‘molitvu’, i preporučujući svakom pjevaču da svoje srce uvijek drži blizu Isusa, kako u pjevanju tako i u svakodnevnoj molitvi. Jer, ako je srce puno ljubavi prema Isusu, to se osjeti u glasovima te je poput strijele koja pogađa u središte mete, dopirući do srca ljudi.
Sveti Augustin je poučavao da je “pjevanje vlastito onomu tko ljubi” i da oni koji pjevaju dvostruko mole. Istina je; pjevanje je čin ljubavi, i pjevajući molimo riječima i glazbom, srcem i glasom, pobožnošću i umjetnošću.
Pjevajući i moleći zajedno, skladno, slušajući i čekajući jedni druge, ubacujući ritmove svakoga pojedinačno u ritam svih, pomaže se zajednici činiti isto. Od zborova, praktički, učimo kako je lijepo hoditi i rasti zajedno – primijetio je papa Franjo.
Pjevanje je škola poniznosti
Napomenuvši da je pjevanje škola poniznosti, objasnio je da je to prije svega zato što je pjevač, čak i u solističkim dionicama, uvijek uključen u zbor, gdje su svi u službi sviju, a onda i zato što, budući da je u službi Boga i pomažući drugima da se susretnu s Gospodinom, zna i odstupiti u pravom trenutku kako bi prepustio mjesto tišini. Upravo tada svatko može u tajnosti poslušati riječi koje samo Isus može reći svakomu od nas.
Naprotiv, pjevač koji pokušava sebe staviti u središte ili nadvladati druge, nije dobar pjevač; štoviše, često je u opasnosti da upropasti rad drugih. Stoga je Papa mladima iz Federacije Pueri Cantores savjetovao da ne nastoje pokazati se, nego štoviše da se trude stopiti se, zajedno, kako bi u jedinstvu koje proizlazi iz poniznosti, pjesma očitovala istinsko prijateljstvo, s Bogom, s drugima i međusobno.
Zajedničko zauzimanje koje donosi plodove
Na kraju posljednja lekcija koju treba naučiti od zbora, prema Papinim riječima, jest da ako dobro zajedničko pjevanje zahtijeva napor, upravo kao što dobar zajednički život zahtijeva napor, sklad izvedbī, svjetlost koja blista na licima pjevača i ljepota glasova, pomažu drugima shvatiti da je vrijedno tog napora. (kta/rv)