Papa Franjo daje neobičan savjet predstavnicima Sveučilišta Loyola u Chicagu, pozivajući ih da postanu “marljivi sanjari”.
Autor Stefan Von Kempis
“Da bismo napredovali u životu, trebamo sanjati”, rekao je papa Franjo tijekom audijencije u ponedjeljak s osobljem Sveučilišta Loyola. “Osobi koja je izgubila sposobnost sanjanja nedostaje kreativnosti, nedostaje joj poezije, a život bez poezije ne funkcionira .”
Sveučilište Loyola ima sjedište u Chicagu, a njime upravlja isusovački red, kojem pripada i papa. Posljednjih su dana članovi sveučilišnog upravnog odbora hodočastili u mjesta povezana sa svetim Ignacijem Loyolskim. Plemić Ignacije rođen u Baskiji bio je utemeljitelj isusovačkog reda još u 16. stoljeću.
“Uvijek održavajte u sebi tu želju da idete na putovanje, na hodočašće”, rekao je Papa.
Sveti Ignacije Lojolski
Dinamički korijeni
“Da biste išli naprijed, uvijek se trebate vraćati svojim korijenima”, rekao je Papa. „Ne možete naprijed bez korijena iz kojih crpite snagu… Korijeni vaše ustanove leže u iskustvu utemeljitelja, svetog Ignacija, koji je uvijek stavljao Boga na prvo mjesto i neprestano tražio Božju volju. To je rezultiralo njegovom marljivošću stremeći prema službi do poslužiti.”
Papa je također potaknuo svoje slušatelje da budu “svjedoci nade” u svijetu obilježenom podjelama i sukobima. Sveučilišta, rekao je, imaju potencijal poboljšati svijet i doista su odigrala “ključnu ulogu” u kompliciranim vremenima.
“Nemate samo zadaću obrazovati briljantne umove”, rekao je, “nego i njegovati velikodušna srca i savjest koja poštuje dostojanstvo svake osobe. Obrazovanje se odvija na tri razine: glavom, srcem i rukama .. Mislite što osjećate i činite, osjećajte što mislite i činite, činite ono što mislite i osjećate.”
Papa s predstavnicima Sveučilišta Loyola
Obrazovanje nije samo prenošenje znanja
Obrazovanje je, rekao je papa Franjo, više od pukog prijenosa znanja: radi se o formiranju ljudi sposobnih utjeloviti pomirenje i pravdu.
“Um, srce i ruke ne mogu rasti odvojeno i samo zajedno mogu se nositi sa stvarnošću i zahtjevima vremena.”
Današnji svijet treba muškarce i žene koji su spremni svoje sposobnosti staviti u službu drugima, nastavio je Papa. Tek tada postoji šansa da bi svijet “mogao pronaći mir”.
Horizont nade
“Bez nade se ne može živjeti.”
“Usred krize u globalnom poretku”, zaključio je papa Franjo, “čini se da nedostaje pomisao na moguću budućnost. A bez nade ne možemo živjeti. Ne zaboravimo nadu, koja je sidro na obali i držimo se za njezino uže. Nada nikad ne razočara!”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
