Papa Lav XIV. predvodio je 7. rujna obred kojim su proglašeni svetima dva mlada laika. U propovijedi je istaknuo njihovu “zaljubljenost u Isusa” i neprestanu želju da “sve daju za Njega”. Ljubav je to koja se njeguje “jednostavnim sredstvima, dostupnim svima”, kako bi autentično živjeli “svetost iz susjedstva”.
Sveti Otac Lav XIV. danas je na Trgu svetoga Petra, pred desecima tisuća okupljenih vjernika, svetima proglasio blažene Pier Giorgia Frassatija i Carla Acutisa, piše Vatican News.
“Na čast Presvetoga Trojstva, uzdignuće katoličke vjere i rast kršćanskoga života, vlašću našega Gospodina Isusa Krista, svetih apostola Petra i Pavla i našom vlastitom, nakon pozornog promišljanja i ustrajne molitve za božansku pomoć, saslušavši mišljenje mnoge braće u biskupstvu, proglašavamo da se blaženi Pier Giorgio Frassati i Carlo Acutis uvrste u svece Katoličke Crkve i određujemo da se u cijeloj Crkvi odsad časte kao sveci. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!”
Nakon te formule kanonizacije i liturgijskih čitanja, Papa je u homiliji podsjetio da Isus u Evanđelju govori da onaj tko ne nosi svoj križ i ne ide za Njim, ne može biti Njegov učenik. “On nas poziva da se bez oklijevanja bacimo u pustolovinu koju nam predlaže, s razumom i snagom koji dolaze od njegova Duha, a koje možemo primiti u mjeri u kojoj se lišavamo sebe samih, stvari i ideja za koje smo vezani, kako bismo se stavili u slušanje njegove riječi”, rekao je Papa.
Spomenuo je sv. Franju Asiškoga koji je bio mlad i bogat, žedan slave i časti:
“Ali Isus mu se ukazao na putu i potaknuo ga da razmisli o onome što čini. Došavši k sebi, uputio je Bogu jednostavno pitanje: ‘Gospodine, što želiš da učinim?’. I otada je počeo pisati drukčiju povijest: divnu povijest svetosti koju svi poznajemo, lišavajući se svega da bi slijedio Gospodina, živeći u siromaštvu i više od zlata, srebra i dragocjenih tkanina svoga oca izabrao ljubav prema braći, osobito najslabijima i najmanjima”.
“U tom svjetlu danas gledamo na svetoga Pier Giorgia Frassatija i svetoga Carla Acutisa: jednog mladića s početka dvadesetoga stoljeća i jednog adolescenta iz našega vremena, obojicu zaljubljene u Isusa i spremne sve darovati za Njega”, istaknuo je Papa i nastavio:
“Pier Giorgio je susreo Gospodina kroz školu i crkvene skupine – Katoličku akciju, Konferencije sv. Vinka, Treći red dominikanaca – i svjedočio ga svojom radošću života i kršćanskoga načina života u molitvi, prijateljstvu i ljubavi.
I danas je život Pier Giorgia svjetlo za laičku duhovnost. Za njega vjera nije bila privatna pobožnost: potaknut snagom Evanđelja i pripadnošću crkvenim udrugama, velikodušno se zauzimao u društvu, davao svoj doprinos političkom životu i gorljivo se trošio u službi siromasima”.
Papa je spomenuo da je Carlo Acutis Isusa susreo u obitelji, zahvaljujući svojim roditeljima, potom i u školi, a nadasve u sakramentima slavljenima u župnoj zajednici.
“Tako je rastao, prirodno povezujući u svojim dječjim i mladenačkim danima molitvu, sport, učenje i ljubav prema bližnjemu. Obojica, i Pier Giorgio i Carlo, njegovala su ljubav prema Bogu i braći kroz jednostavna sredstva, svima dostupna: svakodnevnu svetu misu, molitvu, osobito euharistijsko klanjanje. Još jedna bitna stvar za njih bila je česta ispovijed. Obojica su, napokon, njegovali veliku pobožnost prema svecima i Djevici Mariji te velikodušno prakticirali ljubav.
Jednoga je dana Pier Giorgio rekao: ‘Dan smrti bit će najljepši dan moga života’; a na posljednjoj fotografiji, koja ga prikazuje na usponu na planinu u Val di Lanzo, s licem upravljenim prema cilju, napisao je: ‘Prema gore’. Još mlađi, Carlo je volio govoriti da nas Nebo oduvijek čeka i da ljubiti sutra znači danas dati najbolje od sebe.
Predragi, sveti Pier Giorgio Frassati i sveti Carlo Acutis poziv su svima nama, osobito mladima, da ne protratimo život, nego da ga usmjerimo prema gore i učinimo od njega remek-djelo. Ohrabruju nas svojim riječima: ‘Ne ja, nego Bog’, govorio je Carlo, a Pier Giorgio: ‘Ako budeš imao Boga u središtu svakog svoga djelovanja, tada ćeš stići do kraja’.
To je jednostavna, ali pobjednička formula njihove svetosti. A to je također svjedočanstvo koje smo pozvani slijediti, da bismo kušali život do kraja i susreli Gospodina u nebeskom slavlju”, zaključio je Sveti Otac. (kta/rv)
