Poštivanje dostojanstva svake osobe i njezinih vrijednosti jednako je dio identiteta katoličkog sveučilišta kao i vjera, rekao je papa Franjo.
“Ovo je možda najljepša i najveća stvar na vašim sveučilištima”, rekao je papa rektorima sveučilišta, rektorima i drugim čelnicima katoličkih institucija koje pripadaju Međunarodnoj federaciji katoličkih sveučilišta 19. siječnja.
Objašnjavajući da ima “dug govor za pročitati, ali mi je malo otežano disanje”, Papa je samo kratko rekao članovima skupine prije nego što je pozdravio svakog od njih pojedinačno. “Ova prehlada nikako da prođe”, požalio se.
U doba kada su mnoga sveučilišta postala poduzeća, katolička sveučilišta “moraju zauzeti stav”, pomažući studentima da otkriju svoje pozive kako bi pridonijeli miru i boljitku društva, napisao je Franjo u svom pripremljenom tekstu koji je podijeljen sudionicima.
“Katoličko sveučilište mora donositi izbore, izbore koji odražavaju Evanđelje”, napisao je članovima federacije više od 225 katoličkih sveučilišta i instituta za visoko obrazovanje.
Papa Pio XII službeno je priznao federaciju 1949., napomenuvši da je “uspostavljena ‘u jeku užasnog rata’ kako bi bila sredstvo za poticanje ‘pomirenja i rasta mira i ljubavi među narodima'”, napisao je Franjo.
Usred “trećeg svjetskog rata koji se vodi postupno”, rekao je Papa, još je važnije da “katolička sveučilišta budu u prvim redovima napora za izgradnju kulture mira, u svim njezinim aspektima, kojima se treba pozabaviti u interdisciplinarna vizija.”
Franjo im je skrenuo pozornost na apostolsku konstituciju svetog Ivana Pavla II. iz 1990. “Ex Corde Ecclesiae”, koja daje opće norme za katolička sveučilišta, i kako njezin naslov “iz srca Crkve” inzistira na tome da katolička sveučilišta “ne mogu ne biti izraz ljubav koja nadahnjuje svaku djelatnost Crkve, naime Božja ljubav prema čovjeku.”
Katolička sveučilišta, rekao je Papa, moraju pomoći Crkvi u “pouzdanom uključivanju u dijalog o velikim pitanjima našeg vremena”.
Pomozite nam da kulturno, na jezik otvoren za nove generacije i nova vremena, prevedemo bogatstvo kršćanske tradicije; da identificiramo nove granice misli, znanosti i tehnologije i da im pristupimo s ravnotežom i mudrošću, rekao je. „Pomozi nam izgraditi međugeneracijske i međukulturalne saveze za zaštitu i brigu o našem zajedničkom domu, u okviru vizije cjelovite ekologije, i na taj način učinkovito odgovoriti na vapaj zemlje i molbu siromaha.“
“U vrijeme kada, nažalost, samo obrazovanje postaje ‘biznis’, a veliki bezlični ekonomski sustavi ulažu u škole i sveučilišta kao što to čine na burzi”, rekao je, crkvene institucije moraju pokazati da su drugačije prirode i djelovati u skladu s drugačijim načinom razmišljanja.
Cilj katoličkih sveučilišta ne može se ograničiti na poboljšane programe, objekte i prihode, rekao je papa.
“Veća strast mora animirati sveučilište, kao što se očituje u zajedničkoj potrazi za istinom, većim horizontom značenja, koji se živi u zajednici znanja gdje je opipljiva liberalnost ljubavi”, rekao je Franjo.
Sveti Augustin, kako je primijetila filozofkinja Hannah Arendt, “opisao je ljubav riječju ‘appetitus’, shvaćenom kao sklonost, želja, težnja”, napisao je. “Moj vam je savjet dakle sljedeći: nemojte izgubiti ‘apetit’. “
“Nije dovoljno dodijeliti akademske stupnjeve”, rekao je papa. „Potrebno je u svakom čovjeku probuditi i njegovati želju za ‘biti’. Nije dovoljno pripremiti učenike za natjecateljske karijere: potrebno im je pomoći da otkriju plodna zvanja, potaknuti putove autentičnog postojanja i integrirati doprinos svakog pojedinca unutar kreativne dinamike šire zajednice.”
Franjin tekst također je upozorio sveučilišta da ne dopuste strahu da vodi njihove odluke, nešto što se “događa češće nego što mislimo”.
“Napast da se sakrijemo iza zidova, u sigurnom društvenom balonu, izbjegavajući rizike ili kulturne izazove, okretanje leđa složenosti stvarnosti može se činiti najsigurnijim putem”, rekao je. “Ali ovo je čista iluzija. Strah proždire dušu.”
I, rekao je, “ne dopustite da katoličko sveučilište samo kopira zidove tipične za društva u kojima živimo: one nejednakosti, dehumanizacije, netolerancije i ravnodušnosti ili modele usmjerene na promicanje individualizma, a ne na ulaganje u bratstvo.”
“Uvijek se moramo pitati: Koja je svrha učenja koje prenosimo? Koji je transformativni potencijal znanja koje proizvodimo? Čemu i kome služimo?” rekao je Franjo.
