Nakon razmišljanja o Isusovu susretu s Nikodemom koji je išao tražiti Isusa, papa Franjo je u katehezi za srijedu 26. ožujka, koju je objavio Tiskovni ured Svete Stolice, svoje razmišljanje usmjerio prema trenucima u kojima se čini da nas je Isus čekao baš na našem određenom životnom raskrižju, gdje nas iznenadi, iako smo u početku bili možda oprezni, jer pokušavamo razumjeti što se događa. Slično je bilo i kod Samarijanke iz Evanđelja po Ivanu, piše Papa, prenosi Vatican News.
Nije očekivala da će na ikoga naići u podne na zdencu; tomu se i nadala, a Isus odlazi po vodu u to neobično vrijeme kada je velika vrućina. Za tu ženu Sveti Otac kaže da se možda sramila, jer se osjećala osuđenom, neshvaćenom, te se izolirala i prekinula odnose sa svima. Isus je u Galileju mogao ići nekim drugim putem, i ne proći kroz Samariju, što bi bilo za njega sigurnije, s obzirom na odnose između Židova i Samarijanaca. Ali on želi proći i stati kod bunara točno u to vrijeme.
Sveti Otac kaže da nas Isus čeka i stavlja nam se na raspolaganje upravo onda kada mislimo da za nas više nema nade. Objasnio je da je zdenac na drevnom Bliskom istoku bio mjesto susreta, gdje su se ponekad dogovarali brakovi i sklapale zaruke, a Isus želi pomoći ženi shvatiti gdje potražiti pravi odgovor na svoju želju da bude voljena.
Kateheza nastavlja da je tema ‘želje’ temeljna za razumijevanje tog susreta Samarijanke i Isusa koji prvi izražava želju: ‘Daj mi piti!.’ Tako je započeo dijalog, a predstavlja se slabim, tako da se žena ne osjeća nelagodno ili uplaši, a žeđ je često i biblijska slika želje. No, tu Isus ponajprije žeđa za njezinim spasenjem, poručuje Papa koji je podsjetio da je Nikodem došao Isusu obnoć, a Samarijanku susreće u podne, u vrijeme najvećeg dnevnog svjetla.
To je, naime, trenutak objave, poručuje i nadodaje: Isus joj se objavljuje kao Mesija i baca svjetlo na njezin život. Pomaže joj da svoj život, kompliciran i bolan, sagleda iz novog ugla. Imala je pet muževa i sada je sa šestim koji zapravo i nije njezin muž. Broj šest nije slučajan, on označava nesavršenost. Papa kaže dalje da je to možda aluzija na sedmog zaručnika, onog koji će konačno moći zadovoljiti želju te žene da bude istinski voljena. A taj zaručnik može biti samo Isus, ističe također.
Shvativši da Isus poznaje njezin život, žena skreće razgovor na vjersko pitanje koje je dijelilo njihova dva naroda. Isto se zna dogoditi i nama da se dok molimo, u trenutku kad Bog dotiče naš život i naše probleme, nekada izgubimo u promišljanjima koja nam daju iluziju uspješne molitve, a podižemo, u biti, barijere svoje zaštite.
Ali Gospodin je uvijek veći i toj ženi iz Samarije, s kojom prema tadašnjim propisima nije trebao ni razgovarati, daje najvišu objavu: govori joj o Ocu, kojem se valja klanjati u duhu i istini, te kad ona, iznova iznenađena, primijeti da je u vezi s tim bolje čekati Mesiju, Isus joj kaže: ‘Ja sam, ja koji s tobom govorim.’ To je kao Isusova izjava ljubavi: Ja sam Onaj kojeg čekaš, Onaj koji konačno može odgovoriti na tvoju želju da budeš voljena, napisao je Papa, te uz ostalo, i posvijestio ovo:
Tada ta žena otrča pozvati ljude iz sela, jer upravo iz iskustva osjećaja voljenosti proizlazi poslanje. Kakav je navještaj mogla donijeti ako ne svoje iskustvo da je shvaćena, prihvaćena, da joj je oprošteno. To je slika koja bi nas trebala potaknuti na razmišljanje o traženju novih načina evangelizacije.
Usporedio je to sa zaljubljenom osobom, odnosno Samarijanka zaboravlja svoj krčag pred Isusovim nogama. Težina tog krčaga na njezinoj glavi – prema Papinu razmišljanju – svaki put kad bi se vratila kući, podsjećala ju je na njezinu situaciju i mukotrpan život, a sad je krčag odložen Isusu pred noge. Prošlost više nije teret. Ona se pomirila s Bogom i tako je i s nama; da bismo išli i naviještali evanđelje, najprije trebamo odložiti teret i breme svoje povijesti Gospodinu pred noge i predati njemu težinu naše prošlosti. Samo pomireni ljudi mogu biti nositelji evanđelja, rekao je te zaključio pozvavši vjernike:
Ne gubimo nadu. Čak i ako se naša povijest čini teškom, kompliciranom, možda i uništenom, uvijek imamo mogućnost predati je Bogu i na svom životnom putu krenuti ispočetka. Bog je milosrđe i uvijek nas čeka, poručio je papa Franjo u katehezi koju je kao i prethodnih tjedana, dok je trajala njegova hospitalizacija, objavio Tiskovni ured Svete Stolice. (kta/rv)
