U poruci za 110. svjetski dan migranata i izbjeglica, koji se obilježava 29. rujna, papa Franjo potiče na molitvu za one koji, bježeći od zlostavljanja i ugnjetavanja, napuštaju svoju zemlju u potrazi za uvjetima dostojnima čovjeka. Osobe su to, piše Papa, koje doživljavaju iskustvo Boga kao suputnika; koliko Biblijā, Evanđeljā i krunicā prati putovanja preko pustinjā, rijekā, morā”. Papa ističe: Susret s migrantima susret je s Kristom
„Bog hodi sa svojim narodom“ naslov je poruke pape Franje za 110. svjetski dan migranata i izbjeglica, koji se obilježava u nedjelju, 29. rujna, u kojoj podsjeća da se ti ljudi koji napuštaju svoju zemlju povjeravaju Bogu kao suputniku, vodiču i sidru spasenja. Znak su toga brojni vjerski simboli koji se svaki put pojave nakon tih dramatičnih putovanja.
Koliko Biblijā, Evanđeljā, molitvenikā i krunicā prati selioce na njihovu putu preko pustinjā, rijekā, morā i preko granica svih kontinenata!
Hoditi s onima koji napuštaju svoju zemlju
Prije odlaska migranti se povjeravaju Bogu. Njemu se obraćaju u nevolji. U njemu traže utjehu u trenucima malodušnosti. Zahvaljujući njemu, na putu ima dobrih Samarijanaca. Njemu, u molitvi, povjeravaju svoje nade.
Na taj dan posvećen migrantima i izbjeglicama, ujedinimo se u molitvi za sve koji su morali napustiti svoju zemlju u potrazi za životnim uvjetima dostojnima čovjeka. Osjećajmo se kao da smo zajedno s njima na putu, tvorimo zajedno s njima “sinodu”.
Sinodalnost i migracije
Migracije i sinodalnost – dva su naizgled različita pojma. Naprotiv, podsjećajući na prvo zasjedanje redovne opće skupštine Sinode koja je završila u listopadu 2023., Papa ističe kako upravo naglasak stavljen na sinodalnu dimenziju omogućuje Crkvi ponovno otkriti svoju narav putnice. Odnosno – piše papa Franjo – narav Božjega naroda na putu kroz povijest, hodočasničkoga naroda, mogli bismo reći ‘migranata’ prema Kraljevstvu nebeskom. Samo od sebe nameće se povezivanje s biblijskim opisom događaja Izlaska, koji predstavlja izraelski narod na putu prema obećanoj zemlji; ali općenito se u migrantima našega vremena, kao i u onima svakoga doba, odražava živa slika naroda Božjega na putu u vječnu domovinu.
Njihova putovanja puna nade podsjećaju nas da je „naša… domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista” (Fil 3, 20).
Izmučeni žeđu i glađu, iscrpljeni naporima, iskušavani očajem
Između biblijske slike Izlaska i slike migranata – prema riječima pape Franje – postoje različite podudarnosti. Poput izraelskoga naroda u Mojsijevo vrijeme, današnji migranti također često bježe od ugnjetavanja i zlostavljanja, nesigurnosti i diskriminacije te nedostatka perspektive za razvoj. Poput Izraelaca u pustinji, migranti na svom putu nailaze na mnoge prepreke: osjećaju žeđ i glad; iscrpljeni su naporima i bolestima; u iskušenju su da podlegnu očaju.
Ali temeljna stvarnost izlaska, svakog izlaska, jest ta da Bog prethodi i prati hod svojega naroda i sve svoje djece u svakom vremenu i mjestu. Božja prisutnost usred naroda sigurnost je u povijesti spasenja – ističe Papa.
Bog nije samo sa svojim narodom, nego je i usred svojega naroda, u smislu da se poistovjećuje s muškarcima i ženama na njihovu putu kroz povijest, posebno s posljednjima, siromašnima, marginaliziranima, kao da želi proširiti otajstvo utjelovljenja.
Susret s migrantom, susret je s Kristom
Zbog toga je – ističe Papa – susret s migrantom ujedno i susret s Kristom. Sâm Isus je to rekao. On je taj koji kuca na naša vrata gladan, žedan, kao stranac, gol, bolestan, kao zatvorenik, i traži susret i pomoć. Posljednji sud, o kojemu Matej govori u 25. poglavlju Evanđelja, ne ostavlja nikakvu sumnju: “stranac bijah i primiste me” (r.35). Svaki je susret, stoga prilika puna spasenja, jer Isus je prisutan u sestri ili bratu koji trebaju našu pomoć.
U tom nas smislu siromasi spašavaju, jer nam omogućuju da susretnemo Gospodinovo lice.
Papina molitva
Poruka završava molitvom koju je Papa sastavio za tu prigodu.
Bože, Oče svemogući,
mi smo tvoja Crkva hodočasnica
na putu prema Kraljevstvu nebeskom.
Svatko od nas živi u svojoj domovini,
ali kao da smo tuđinci.
Svaka tuđina naš je zavičaj,
pa ipak svaka je domovina za nas tuđina.
Živimo na zemlji,
ali smo građani neba.
Ne daj da postanemo
gospodari tog dijela svijeta,
koji si nam dao
da privremeno u njemu boravimo.
Pomozi nam da nikada ne prestanemo,
zajedno s našom braćom i sestrama migrantima,
hoditi prema vječnom boravištu
koje si nam Ti pripravio.
Otvori naše oči i naša srca,
da svaki susret s osobom u potrebi
postane susret s Isusom, tvojim Sinom
i našim Gospodinom. Amen.
