Na liturgijski spomen posvete Bazilike u ponedjeljak, 5. kolovoza 2024. papa Franjo pohodio je baziliku Svete Marije Velike u Rimu, izvještava Vatican News, prenosi Informativna katolička agencija.
Svake godine na blagdan posvete bazilike Svete Marije Velike, sa stropa bazilike pada tisuće bijelih latica cvijeća kako bi dočarale pad snijega u kolovozu koji je u konačnici i doveo do izgradnje ove bazilike.
Naime, s obzirom na drevnu predaju, u noći s 4. na 5. kolovoza 358. godine Blažena Djevica ukazala se papi Liberiju i pobožnom rimskom paru supružnika, tražeći da se na tom mjestu sagradi crkva. Kao znak na tom će mjestu pasti čudesan snijeg, na vrhuncu rimskog ljeta. Sljedećeg jutra jasno se vidio obris bazilike u tom napadalom snijegu.
Ove je godine i papa Franjo pohodio Svetu Mariju Veliku kako bi sudjelovao u liturgijskom slavlju Druge Večernje posvete ove bazilike.
U svojem nagovoru Sveti Otac istaknuo je “čudo” i “zadivljenost” čudesne snježne padaline koju je opisao kao simbol milosti zbog svoje ljepote i besplatnosti. “Milost se ne može zaslužiti, a kamoli kupiti; može se primiti samo kao dar”, rekao je Papa. “Kao takav, potpuno je nepredvidiv, baš poput snježnih padalina usred ljeta u Rimu.”
S takvim stavom, nastavio je, moguće je cijeniti važniji “znak” vezan uz Baziliku, a to je Marijina ikona “Salus Populi Romani”, “Spasenje rimskog naroda”.
Na ovoj ikoni, rekao je, slika Djevice Marije s Djetetom otkriva milost “u svojoj konkretnosti, lišenu svake mitološke, magične i spiritualističke forme koja uvijek vreba u religioznoj sferi”. Ovdje, nastavio je Papa, vidimo samo ono bitno, Ženu i Sina: Mariju izabranu prije svih vjekova, besprijekornu poput tek palog snijega; i njezino Dijete, u kojem “jedino prebiva sva punina božanstva”.
To je, rekao je Papa, razlog zašto vjernici dolaze moliti Svetu Majku Božju za blagoslov, jer je ona posrednica milosti koja uvijek i jedino teče kroz Isusa Krista, djelovanjem Duha Svetoga.
Papa Franjo istaknuo je da su nazočni na ovoj proslavi činili svojevrsnu “avangardu” ispred brojnih hodočasnika koji će doći u Rim tijekom Svete jubilarne godine, moleći Marijin zagovor za Rim i cijeli svijet. Na poseban način hodočasnici se mole Mariji da im posreduje za dar istinskoga mira koji može doći samo iz “raskajanih i oproštenih srca, mira koji dolazi s Kristova križa i iz njegove Krvi, koju je uzeo od Marijine, i koju je prolio za oproštenje grijeha.”
Papa Franjo zaključio je svoj nagovor obraćajući se Blaženoj Djevici riječima svetog Ćirila Aleksandrijskog: “Zdravo, Marijo, Djevice Majko Božja, svjetlonošice, neraspadljiva posudo. Zdravo, Djevice Marijo, Majko i službenice; Djevice, poradi Onoga koji je iz tebe rođen; Majko, poradi Onoga koga si nosila na svojim rukama… Zdravo, Marijo, ti si najdragocjenije stvorenje na cijelom svijetu… jer iz tebe je rođeno sunce pravde.” “Presveta Majko Božja, moli za nas”.
O svetkovini posvete bazilike Svete Marije Velike
Rimska biskupija 5. kolovoza proslavila je svetkovinu posvete bazilike Svete Marije Velike, ujedno spomen na „čudo snijega“ usred ljeta, piše Vatican News.
U noći između 4. i 5. kolovoza 358. godine, Djevica se ukazala u snu patricijskom plemiću po imenu Giovanni i zamolila ga da sagradi crkvu na mjestu gdje će pronaći svježi snijeg. I doista, sutradan se na rimskom brdu Esquilino dogodilo čudo i bijeli snježni pokrivač prekrio je prostor na kojem se danas nalazi bazilika Santa Maria Maggiore/Svete Marije Velike, najstarije marijansko svetište na Zapadu. Sedamnaest stoljeća kasnije, papa Franjo izražava svoju duboku povezanost s Liberijskom bazilikom, odlazeći onamo meditirati prije i poslije svakog apostolskog putovanja; štoviše, želeći učiniti ju svojim posljednjim počivalištem.
Otac Étienne Richer, predsjednik Francuskog društva za marijanske studije, prati povijesno i duhovno podrijetlo svetkovine Gospe Snježne, povezane s bazilikom Santa Maria Maggiore, i poseban izraz pučke pobožnosti u Rimu. „Povjesničari navode legendarnu priču/legendu prenesenu iz rukopisa iz 13. stoljeća, prema kojoj je Djevica Marija zamolila rimskog patricija da sagradi hram na mjestu koje bi sutradan zatekao prekriveno snijegom. Rimski patricij otišao je to ispričati papi Liberiju, koji je primio isto ukazanje i istu objavu.
Tako je Papa naredio opću procesiju“ – kaže Richer – „i ravno pred očima gomile, snijeg je, šireći se i dijeleći se u duge redove, sam ocrtao plan i proporcije građevine na tlu. Nema arheoloških dokaza o izgradnji mjesta u ovom razdoblju. Međutim, gradnju je financirao vidioc, patricij Ivan. Druga verzija legende govori o jelenu koji se misteriozno pojavio na mjestu, ocrtavajući svojim rogovima tlocrt bogomolje“, zaključuje otac.
„Najstariji martirologij na latinskom jeziku, onaj jeronimski, navodi 5. kolovoza kao obljetnicu posvete rimske bazilike na Esquilinou, dan nakon definiranja dogme božanskog majčinstva, Djevice Marije Bogorodice, priznate na Koncilu u Efezu 431. Papa Siksto III., Petrov nasljednik od 432. do 441., posvetio je Djevici Mariji crkvu koja će kasnije biti poznata kao Santa Maria Maggiore, vjerojatno prva na Zapadu posvećena Djevici Mariji, a samim time i majka svih crkava posvećenih Majci Božjoj.
„Legenda se još uvijek obilježava svake godine 5. kolovoza u današnjoj bazilici Santa Maria Maggiore, gdje slap bijelih latica pada sa stropa lađe tijekom jutarnje mise ili molitve Večernje. Pučka pobožnost, kao i liturgija, nije bestjelesna, već također prolazi kroz geste i izraze koji izražavaju sinovski odnos s njom koja se štuje kao majka Crkve i majka svih ljudi“, zaključuje mons. Richer.
