Osoblje CNA, 22. svibnja 2024. / 13:45
Govoreći na međuvjerskom simpoziju o palijativnoj skrbi koji se održava u Torontu od 21. do 23. svibnja, papa Franjo je rekao da se “autentična palijativna skrb radikalno razlikuje od eutanazije, koja nikada nije izvor nade ili istinske brige za bolesne i umiruće.”
“Svi koji doživljavaju neizvjesnosti koje tako često donose bolest i smrt trebaju svjedočanstvo nade koje pružaju oni koji se za njih brinu i koji ostaju uz njih”, rekao je papa u svom poruka simpoziju.
„U tom pogledu palijativna skrb, nastojeći što više ublažiti teret boli, prije svega je konkretan znak blizine i solidarnosti s našom braćom i sestrama koji pate. U isto vrijeme, ova vrsta skrbi može pomoći pacijentima i njihovim voljenima da prihvate ranjivost, slabost i konačnost koje obilježavaju ljudski život na ovom svijetu.”
The Međunarodni međuvjerski simpozij o palijativnoj skrbi organizirali su Papinska akademija za život i Kanadska biskupska konferencija. Papinu poruku na otvaranju simpozija pročitao je nadbiskup Ivan Jurković, apostolski nuncij u Kanadi.
Citirajući njegovu encikliku iz 2020 Fratelli Tutti, Papa Franjo nazvao je eutanaziju “neuspjehom ljubavi, odrazom ‘kulture bacanja’ u kojoj se ‘osobe više ne doživljavaju kao najveća vrijednost za koju se treba brinuti i poštovati’.”
Ponovio je i osudu dijelio je prije da potpomognuto samoubojstvo i eutanazija predstavljaju “lažno suosjećanje”.
“‘[C]suosjećanje, riječ koja znači ‘patiti s’, ne uključuje namjerno okončanje života, već spremnost da se podijeli teret onih koji se suočavaju s posljednjim fazama našeg zemaljskog hodočašća”, objasnio je.
„Palijativna skrb je, dakle, pravi oblik suosjećanja, jer odgovara na patnju, bilo tjelesnu, emocionalnu, psihičku ili duhovnu, potvrđujući temeljno i nepovredivo dostojanstvo svake osobe, osobito umirućeg, i pomažući im da prihvate neizbježan trenutak prijelaza iz ovog života u život vječni.”
Crkva je dugo podržavala palijativna skrb, učenja da potpomognuto samoubojstvo i eutanazija — koje oboje uključuju namjerno oduzimanje života — nikada nisu dopušteni. Uskraćivanje “izvanrednih sredstava” liječenja i dopuštanje da smrt nastupi prirodno može biti moralno dopušteno prema katoličkom učenju.
Potpomognuto samoubojstvo i eutanazija legalizirani su posljednjih desetljeća u zemljama kao što su Kanada, Australija, Španjolska, Belgija i u više američkih država, dopuštajući pacijentima da si oduzmu život ili dopuštajući liječnicima da ih izravno ubiju. U nekim od tih zemalja pacijenti mogu zatražiti potpomognuto samoubojstvo čak i ako ne pate od smrtonosne bolesti.
“[O]Vaša vjerska uvjerenja nude dublje razumijevanje bolesti, patnje i smrti, gledajući ih kao dio misterija božanske providnosti i, za kršćansku tradiciju, kao sredstvo prema posvećenju,” nastavio je Papa u svojim primjedbama na simpoziju.
“U isto vrijeme, suosjećajni postupci i poštovanje koje je iskazalo predano medicinsko osoblje i njegovatelji često su stvorili mogućnost onima na kraju života da pronađu duhovnu utjehu, nadu i pomirenje s Bogom, članovima obitelji i prijateljima.”