U pismu koje je poslao opatiji Saint-Pierre de Solesmes povodom 150. obljetnice preminuća utemeljitelja i prvog opata, papa Franjo se spominje njegove bitne uloge u ponovnom otkrivanju liturgije kao “jezika Crkve” i u obnovi benediktinskoga reda u Francuskoj: “živo svjedočanstvo” monaškog života.
Vjeran Svetoj Stolici, svjedok vrijednosti liturgije kao “jezika Crkve” i svjetionik u obnovi vjere, sposoban pratiti vjernike u vrijeme mira kao i u danima nevolje. Dvije su karizme koje papa Franjo ističe spominjući se Dom Prospera Guérangera, sluge Božjega i prvog opata opatije Saint-Pierre de Solesmes, povodom 150. obljetnice njegova preminuća, 30. siječnja 1875. godine. U pismu upućenom sadašnjem opatu matične kuće Kongregacije Reda svetoga Benedikta u Francuskoj, dom Geoffreyu Kemlinu, Papa izražava svoju blizinu i poticaj onima koji su život posvetili slijedeći stope tog službenika Crkve, ili upoznavajući druge s njegovim djelom, piše Vatican News.
Učiniti dostupnom “ljepotu liturgije”
“Benedic anima mea Domino”, redak je iz Psalma 102 koji je dom Guérangera pratio u posljednjim trenucima njegova života. Potvrda je to života koji su prethodnici pape Franje isticali zbog njegove uloge u obnovi benediktinskoga samostanskog života u Francuskoj – ukinutoga nakon revolucije 1789. – te u širenju pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu i Djevici Mariji, zauzimajući se za definiciju dogme o Bezgrješnom začeću. Tim aspektima papa Franjo dodaje vjernost Svetoj Stolici i Petrovu nasljedniku, osobito na području liturgije, te duhovno očinstvo. Kao dijecezanski svećenik, a poslije kao benediktinski redovnik, dom Guéranger rabio je Rimski misal za svoje službe, potičući povratak francuskih biskupija jedinstvu liturgije. To se zauzimanje konkretiziralo u sastavljanju knjigā Liturgijska godina, s namjerom da se svećenicima i laicima učine dostupnima ljepota i bogatstvo liturgije koja je glavni izvor kršćanske duhovnosti, kako je sâm papa Franjo napomenuo u apostolskom pismu Desiderio desideravi.
Duhovni otac svećenikā i laikā
Opat je u svojim spisima isticao da je molitva Crkve najugodnija Božjem uhu i srcu te stoga najmoćnija. Blagoslovljen je, dakle, onaj koji moli s Crkvom – napisao je opat. To je tvrdnja za koju se Papa nada da će nadahnuti današnju crkvenu zajednicu, kako bi upravila jednu i istu molitvu sposobnu izraziti svoje jedinstvo. Kad je 11. srpnja 1833. s trojicom drugova otišao u stari priorat Solesmes, dom Guéranger ga je pretvorio ne samo u temeljno središte za oživljavanje benediktinskog reda, koji je nestao nakon revolucije, nego i u uporište za vjernike: očeve i majke obitelji, djecu i sve koji su tražili duhovni savjet. To se očinstvo pretvaralo u obnovljenu volju za molitvu i dublju ljubav prema Crkvi.
Primjer “plodnosti samostanskog života”
Papa Franjo završava svoje pismo izražavajući nadu da će djelo sluge Božjega, za kojega je Francuska biskupska konferencija 8. studenog 2023. izrazila povoljno mišljenje o kauzi proglašenja blaženim, nastaviti donositi “plodove svetosti” u vjernom Božjem narodu, ostajući živo svjedočanstvo plodnosti monaškoga života u srcu Crkve. (kta/rv)
