U svom završnom govoru na skupštini Sinode papa Franjo predstavlja Završni dokument Sinode kao “trostruki dar”.
Autor: Linda Bordoni
Obraćajući se Skupštini Sinode u subotu navečer, papa Franjo je istaknuo kako je Završni dokument, napisan tijekom 2. zasjedanja Sinode o sinodalnosti koje je započelo 2. listopada nakon procesa slušanja i dijaloga, plod više od tri godine slušajući Božji narod. Ona otkriva, istaknuo je, zajednički put naprijed prema “sinodalnoj Crkvi” koja utjelovljuje Evanđelje ne samo kroz riječi, već kroz svaki čin i interakciju.
Ovo XVI. Redovno zasjedanje Sinode službeno će završiti u nedjelju 27. listopada slavljem svete mise u bazilici svetoga Petra koju će predvoditi papa Franjo.
Trostruki dar
Papa Franjo opisao je Dokument kao dar s više dimenzija, koji služi i kao smjernica za Crkvu i kao simbol jedinstva i zajedničkog poslanja.
Najprije je istaknuo svoje oslanjanje na biskupe, naglašavajući vrijednost prisutnosti svakog biskupa u oblikovanju sinodalnog putovanja.
“Za mene, kao biskupa Rima, sazivajući Crkvu Božju na Sinodu, bio sam svjestan da sam vas sve trebao: biskupe i svjedoke sinodalnog puta. Hvala vam!” – uzviknuo je.
Prepoznajući svoju ulogu slušatelja, podsjetio je sebe – i svakog biskupa – da “Rimski biskup… također treba vježbati slušanje, kako bi mogao odgovoriti na Riječ koja mu svaki dan govori: ‘Potvrdi svoju braću i sestre…Pasi moje ovce.'”
Taj čin slušanja, rekao je, ključan je za njegovanje sklada unutar Crkve, sklada koji su zamislili sveti Bazilije i Drugi vatikanski sabor.
Sabor Sinode
Čuvanje harmonije, raspršivanje krutosti
Papa Franjo istaknuo je potrebu da Crkva utjelovljuje sklad zacrtan u Drugom vatikanskom koncilu, koji govori o Crkvi kao “poput sakramenta”. Objasnio je: “Ona je znak i oruđe našeg očekivanog Boga, koji je već pripremio stol i sada čeka.”
Božja milost, rekao je, “šapće riječi ljubavi u srce svake osobe”. Na Crkvi je da “pojača glas ovog šapta, a da ga ne ometa; otvarajući vrata umjesto podižući zidove”.
“Ne smijemo se ponašati kao ‘djelitelji milosti’ koji prisvajaju blago vežući ruke našem milosrdnom Bogu”, upozorio je papa Franjo te pozvao na otvorenost i poniznost.
I citirajući pjesmu Madeleine Delbrêl, mističarke periferija koja je poticala svoje čitatelje da nikada ne budu “kruti”, Papa je pročitao neke od njezinih redaka, opisujući ih kao “molitvu” i pozivajući Crkvu da živi svoje poslanje otvorenošću, radošću i pouzdanjem u Božje milosrđe:
“Jer mislim da ti je možda dosta
ljudi koji uvijek govore da vam služe s izgledom vođe,
susreta s tobom s izgledom profesora,
pristupanja sportskim pravilima,
da te volim kao što se voli u starom braku.”
Tako je, pozivajući na vjeru koja je „ples u naručju milosti“, papa Franjo pozvao Crkvu da otvoreno, radosno i pouzdano u Božje milosrđe živi svoje poslanje.
Sabor Sinode
Svjedoci mira u slomljenom svijetu
Istaknuvši ulogu Crkve kao mirotvorke u slomljenom svijetu, Papa je rekao: “U našem vremenu obilježenom ratovima, moramo biti svjedoci mira, čak i učeći kako živjeti naše razlike u druženju.”
Prepoznajući raznolika iskustva biskupa iz krajeva obilježenih nasiljem, siromaštvom i patnjom, potaknuo je sve na djelatnu izgradnju mira slušanjem i pomirenjem.
Papa je objavio da je odlučio da neće pisati apostolsku pobudnicu nakon Sinode, ali je rekao da će Sinodski dokument biti odmah dostupan svima.
„U Dokumentu već postoje vrlo konkretne naznake koje mogu biti putokaz za poslanje Crkava, na njihovim specifičnim kontinentima i u njihovim kontekstima“, objasnio je, izrazivši uvjerenje da će ovo zajedničko iskustvo potaknuti „konkretne akcije koje služe Božjem narodu“.
Crkva u kojoj Duh diše
Duh je, podsjetio je okupljene, snaga koja sjedinjuje Crkvu u svim kulturama, izazovima i nadanjima, a zahvalivši okupljenima na sudjelovanju, papa Franjo je potaknuo sve sudionike Sinode da nose darove Duha u svijet kao Crkva koja sluša, moli i djeluje s poniznošću.
“Duh Sveti nas poziva i podupire u tom učenju, koje trebamo shvatiti kao proces obraćenja”, rekao je, dodavši da sinodalno putovanje nije “krajnja točka, nego kontinuirani proces obraćenja”.
Zaključujući, Sveti je Otac ponovno citirao Delbrêlove riječi: “Postoje mjesta na kojima Duh diše, ali samo je jedan Duh koji diše na svim mjestima.”
Sabor Sinode
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
