Generalni vikar biskupije Islamabad-Rawalpindi objašnjava strašnu situaciju s kojom se zemlja suočava nakon poplava i napori za oporavak kršćanske zajednice pružaju podršku.
KIELCE GUSSIE
Od 21. kolovoza, Ujedinjeni narodi izvještavaju da je gotovo 1.000 ljudi ozlijeđeno, a više od 2.400 domova uništeno ili oštećeno zbog obilnih poplava kiše i bljeskanja koje su se dogodile između 15. i 19. kolovoza širom Pakistana.
Prema Fidesu, novinskoj agenciji Vatikana, od početka srpnja, zemlja je pretrpjela bujicu monsunskih kiša, što je dovelo do klizišta i bljeskova poplava. U posljednja dva mjeseca ubijeno je preko 650 ljudi.
Generalni vikar biskupije Islamabad-Rawalpindi i nacionalni direktor društva pontifičke misije (PMS), fra. Asif John Khokhar, kaže da ljudi iz njegovog područja Rawalpindi ostaju “na velikoj pripravnosti”.
U strašnim tjesnacima
Vikar objašnjava da razorne kiše i dalje padaju i predviđa se da će trajati još tjedan dana. Poplave su uzrokovale da se mnoga sela desenom, a stotine ljudi su ubijene. “Situacija je strašna”, fra. Khokhar naglašava, “nacija je na koljenima.”
Lokalne vlasti u Pakistanu proglasile su izvanredno stanje u devet okruga. Djeca države UN -a najteže su pogođena jer su raseljena, nedostajalo školovanja i suočena s ograničenim pristupom sigurnom pitkom vodom.

Pogled na oštećenu obiteljsku kuću Noor Muhammada, 25, koji je izgubio 24 člana obitelji i rodbine, što je pogođeno razornim poplavama u planinskom selu Qadir Nagar u okrugu Buner, provincija Khyber Pakhtunkhwa (Akhtar Soomro)
Fra. Khokhar naglašava da je planinska provincija Khyber Pakhtunkhwa u sjeverozapadnom dijelu zemlje pogođena klizišta i pokopala mnoge obitelji.
“Suočavamo se s velikom neizvjesnošću. Komunikacija je teška, a kiše se nastavljaju, čineći pomoć onima koji su pogođeni izuzetno izazovnim, a ponekad i nemogućim”, objašnjava general vikar. Nema snage i telefonske usluge. Opisuje kako su svećenici u sjevernim župama živi, ali da mnogi od njih “žive u katastrofalnim uvjetima i po život opasnim situacijama.”
Radeći ono što mogu
Ulažu se napori za pružanje olakšica područjima koja su potrebna, ali pokrajinska vlada se još uvijek suočava s poteškoćama. Kao fra. Khokhar dijeli, “Kršćanske zajednice, posebno kroz Caritas i pojedine župe, počele su pokazivati solidarnost i nuditi pomoć, koliko god mogu.”

Čovjek bistre vode iz kuće poplavljene jakom kišom u Pešawaru, provincija Khyber Pakhtunkhwa, Pakistan (ANSA)
U središnjem Pakistanu, fra. Francis Gulzar – župni svećenik crkve sv. Josipa u nadbiskupiji Lahore – prepričava koliko je to područje pustošilo kako su domovi i usjevi uništeni. Ali zajednice su se povećale u pomoć onima oko sebe.
Opisuje kako su crkve, župe i škole postale mjesta skloništa i utočište za svakoga u potrebi – pružaju hranu i podršku. “Raseljeni su i muslimani i kršćani. To nema razlike – tu smo da pomognemo patnji, osiromašenom i očajničkom čovječanstvu”, fra. GULZARSKI NASTAVE.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje