Odraslima je lako ignorirati ili odbaciti probleme tinejdžera kao da su beznačajni. Ali problemi tinejdžera su stvarni i zaslužuju da ih se shvati ozbiljno.
Tinejdžeri imaju stvarnih problema. Kao ponosni sredovječni muškarac i otac troje tinejdžera, možda mislite da kada kažem da imaju “stvarnih problema”, mislim da se trebaju oblikovati, raditi više, probuditi se ranije i početi mi plaćati sobu i odbor. Ništa me ne bi više oduševilo nego pretvarati se da imam sve skupa i da je jedini problem koji današnji tinejdžeri imaju potreba za sazrijevanjem.
Lako je nama odraslima ponašati se kao da smo jedini sa stresom i obavezama i da samo čekamo da naši tinejdžeri odrastu.
Ali, ne, kad kažem da tinejdžeri imaju stvarnih problema, ono što želim reći je da su problemi koji ih zanimaju stvaran. Odrastanje je težak posao. To je pravi posao.
Pravi problemi koji su stvarno važni
Prisjećam se kad sam bio tinejdžer i koliko su moje brige bile stvarne tijekom tih godina formiranja. Možda se ne čine važnima odrasloj osobi koja je zaboravila koliko je teško bilo i samima prolaziti kroz te godine, ali tinejdžerima su njihove brige važne. Bilo mi je jako važno kako se uklapam među svoje vršnjake, koju sam ocjenu dobio na nekom (retrospektivno) potpuno nevažnom kvizu iz biologije za brucoše, ispunjavam li uvjete za igranje u košarkaškom timu i zašto se djevojka koja mi se sviđa nije nazvala opet sam na telefonu.
Trebao bih znati bolje, ali ponekad se uhvatim kako brige svojih tinejdžera odbacujem kao nevažne. Moja kći bi mogla biti zabrinuta da joj haljina za maturalnu večer ne pristaje, a mom sinu je potrebna pomoć da pronađe povremene poslove za novac da kupi novi brdski bicikl. U usporedbi s, recimo, plaćanjem hipoteke ili brigom hoće li izubijani stari monovolumen izdržati još godinu dana, te se brige čine beznačajnima. Ne pravi problemi.
No zapravo su ti mali problemi i način na koji se tinejdžeri s njima nose ključni. Suočavanje s malim problemima je način na koji učimo nositi se s većim problemima.
Prostock-studio | CLton Studio | Shutterstock | Kolaž Aleteije
Nemojte odbacivati njihove probleme
Zato je važno kako mi, kao roditelji, reagiramo na naše tinejdžere kada pokažu koliko su pod stresom. Ne bismo ih trebali odbaciti. Vještine rješavanja problema koje nauče dok se bave svojim problemima su od vitalnog značaja, uključujući učenje nositi se s neuspjesima, emocijama ili čak neuspjehom. To može biti jednostavan problem poput svađe s prijateljem ili razočaravajuće ocjene u školi. Možda nije ništa više od drame na društvenim mrežama ili mlade ljubavne veze koja je propala, ali te su zabrinutosti važne.
Što je najvažnije, ovi problemi uzrokuju pravi stres. Nevjerojatno, ankete to pokazuju tinejdžeri su pod još većim stresom nego njihovi roditelji. Preopterećeni su svojim rastućim obavezama i bore se s njima. Neki od znakova stresa su fluktuacije raspoloženja, gubitak sna, niska energija i gubitak apetita. To se može pojaviti kada se tinejdžeri previše natjeravaju da dobiju savršenu ocjenu, uđu u sportski tim ili su zabrinuti zbog toga kako će se društveno uklopiti među svoje vršnjake.
Bojim se da bi mogli pregorjeti prije nego što uopće počnu. Ne bih volio vidjeti tinejdžere koji odustaju od veza, učenja i svoje vjere prije nego što dostignu svoj puni potencijal.
Održavanje visokih standarda u odnosu na vršenje pritiska
Kao roditelj, ne želim biti izvor stresa svojoj djeci. Tanka je linija između ohrabrivanja i držanja visokih standarda, s jedne strane, i stavljanja nerazumnog pritiska na njih, s druge strane. Budući da još uvijek razvijaju temeljni identitet, tinejdžeri su osjetljivi na okolinu. To znači da je vrsta doma kakav roditelji stvaraju izuzetno važna. Njihovi životi izvan kuće su stresni, tako da dom treba biti mjesto gdje se osjećaju sigurno i pune energije.
Možda će se poželjeti povući i pokušati sve sami riješiti. Ipak, kao roditelj, želim da moja djeca slobodno dolaze k meni sa svojim problemima. Čak i ako ne mogu riješiti problem, mogu saslušati i pružiti umirujuću reakciju.
Ako moji tinejdžeri razgovaraju sa mnom, to znači da vjeruju da neću povećati stres. Moj je posao reći im da nije smak svijeta, a istovremeno ozbiljno shvaćati njihovu zabrinutost.
BDS Piotr Marcinski | CLton Studio | Shutterstock | Kolaž Aleteije
Izvor tinejdžerskog stresa
U konačnici, mogli bismo sažeti izvore stresa za tinejdžere u jedan, najvažniji problem. Oni oblikuju ostatak svojih života. To je nevjerojatno stresno. Ovo je pravi izvor stresa veličine odrasle osobe koji će obuhvatiti brak, karijeru, gdje živjeti, koji dug preuzeti i kako biti sretan. To je dovoljno da se bilo tko osjeća preopterećeno.
Ne povećavajte stres. Posljednje što vašem tinejdžeru treba je roditelj koji pogoršava situaciju. Tanka je linija između poticanja da postignu najbolje što mogu i nerealnih očekivanja. Malo stresa nije loša stvar, svi se moramo nositi s njim, ali neumoljivi stres nije održiv za tinejdžera kao ni za odraslu osobu.
Ne znam postoji li neka tajna metoda za roditelje da pomognu svojoj djeci kroz ovaj proces, ali prema mom iskustvu svi moji tinejdžeri stvarno žele i trebaju da ih shvatim ozbiljno. Utješno im je znati da se odrasli brinu o istim stvarima kao i oni, da su njihovi problemi stvarni, ali uvjeren sam da će se dobro snaći. Želim da znaju da jesu već radi odlično.
Štoviše, želim da moji tinejdžeri znaju da ih volim bez obzira na sve, da ih podržavam čak i ako su pod stresom. Njihovi problemi su stvarni, ali sreća koju osjećamo kada sve stavimo u perspektivu i volimo one oko sebe, e, to je još stvarnije.
