Večere su sve rjeđe u našem društvu. To je šteta, jer više nego ikad moramo se povezati i iskusiti zajedništvo.
U The Pillar-u, Ed Condon suosjeća, “Nikad me više ne zovu na večere, čini se.” Isto ovdje. Ili umjetnost večere izumire ili sam jednostavno postao prestar i mrzovoljan da bih bio pozvan. Možda su svi ostali vani i dobro se zabavljaju, a ja sam se slučajno nepozvao iz zabave jer sam pretenciozan i snobovski (vrlo vjerojatna mogućnost).
Ili je možda nedostatak večera jednako lako objašnjiv kao i činjenica da svi moji prijatelji sada imaju više djece, a mi smo zakopani u pelenama, prljavom posuđu i trčkaramo uokolo kao bijesni između sportskih događaja za mlade. Nema više energije ni vremena za duge večeri s prijateljima. U rijetkim prilikama kada imamo ljude kod nas, zabava je gotova u 20 sati. Pristojno nakašljam grlo i pričam o svom vremenu buđenja prije izlaska sunca dok hodam do ulaznih vrata i držim ih otvorenima. Divlje gestikuliram da želim da moji prijatelji odu iz moje kuće. Shvaćaju nagovještaj. To je divan sustav.
Supruga i ja smo ne tako davno bili u gostima i svi smo u potpunosti uživali, tako da nije da smo postali asocijalni. Zapravo, rekla bih da nam je svaki put drago što imamo goste. Pretpostavljam da ne ugošćujemo češće jer je samo razmišljanje o svom kuhanju i pranju iscrpljujuće. U nekom trenutku, čini se kao da je percipirani trud počeo nadmašivati korist.
Oda večernjim zabavama
Svi želimo prirediti savršenu večeru, što je pohvalno, ali ideja savršenstva i rada koji je potreban da bi se to postiglo postali su previsoka letvica. Šteta, jer ne postoji ništa tako divno kao uspješna večera. Ništa to ne može ponoviti.
Condon bilježi neke od prepoznatljivi elementi dobre večere:
Prvi, neće se svi gosti međusobno poznavati. To omogućuje avanturu upoznavanja novih ljudi i neočekivanih razgovora.
Drugi, treba se barem malo potruditi obući se u lijepu odjeću kako bi se pojačala ideja da je prigoda posebna. Osobno volim nabaciti otrcanu staru večernju jaknu i vezati neujednačenu leptir-mašnu. Odijevanje nije formalnost; radi se o odavanju počasti veselju i duhu zabave.
Treće, zabava nije jednostavno jesti pored ljudi i razgovarati sat vremena; to se može učiniti u restoranu. Riječ je o imati vremena i prostora za druženje, pa najprije nađite pravo vrijeme za piće. Na taj način svatko može doći kako može i slobodno miksati.
Četvrto – i mislim da je ovo pravilo podcijenjeno i stalno se krši – ne sjedite supružnike jedno pored drugog. Mnogo je zabavnije ako svi izađu iz svoje zone udobnosti.
Konačno – i opet moram reći da se to ne može dovoljno naglasiti – ne inzistirajte na nekoj čudnoj temi poput, “obucite se kao filmski lik Nicholasa Cagea” ili natjerajte sve da igraju partijsku igru. Te bi vrste aktivnosti mogle dobro funkcionirati u drugim kontekstima, ali večera je isključivo iz ljubavi prema dobroj hrani i dobrom društvu.
Nema savršene večere
Čini se nervoznim, znam, imati toliko smjernica, a Condon ima dovoljno samosvijesti da shvati da nitko ne odlučuje o tome kako će netko drugi zabavljati, već su pravila zapravo samo tu da zaštite spontanost i neformalnu radost stranke. Iako organiziranje večere zahtijeva vještinu, ne postoji savršen način za to. Ne mora postojati tema, savršeni raspored mjesta za stolom, najbolja vina u paru, pa čak ni najbolja hrana. Zapravo, ništa na večeri ne mora biti savršeno. Zapravo mislim da su rasklimane, lutajuće večeri ugodnije, jer večera je sve o ljudima.
Taj posljednji dio – ljudi – je razlog zašto uopće razmišljam o ovoj temi. Ne mogu a da ne brinem da se ljudi odvajaju, da svatko od nas pada u zarobljeništvo sve više i više definirane, uske grupe prijatelja. Zahtjevi karijere i iscrpljenost modernog života znače da gubimo jednostavne ljudske veze koje donose radost.
Nebo kao veliki banket
Ne mogu a da ne pomislim da naš Gospodin točno zna što radi kada uspoređuje nebo s velikim banketom. To je kao vječna večera na kojoj je on domaćin. On svoj život ulijeva u tu gozbu, a poziva nas jer nas želi bolje upoznati. Zato uvijek poziva ljude da jedu s njim; želi uspostaviti vezu. Naše večere na zemlji su manje verzije ovoga. Domaćini se trude, žrtvuju u pripremi hrane i vina, okupljaju ljude koje vole samo da bi ih nahranili i uživali u njihovom društvu.
Po mom iskustvu, svaki put kad sam se potrudio isplatilo se.
Dakle, meni je sasvim svejedno ima li večera najkvalitetniju hranu i vino ili je to ljetni roštilj uz jeftino pivo dok ljenčarite oko stola za piknik, poanta je ljudsko zajedništvo i nekako obilježavanje vrijednosti toga zajedništvo uz zajednički obrok. Kada se jede s prijateljima, svaki obrok je gozba.
