Tradicionalno hodočašće novaka i odgojitelja novaka Južnoslavenske konferencije provincijala OFM-a na franjevačke izvore održano je od četvrtka, 16. do u utorka, 21. svibnja 2024. Na hodočašću su sudjelovali novicijati Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM (Humac), Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (Visovac), Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (Trsat) te Franjevačke provincije sv. Križa – Bosne Srebrene (Humac, Trsat), objavljeno je na mrežnoj stranici Bosne Srebrene.
Na hodočašće su krenuli u ranim jutarnjim satima sa samostanskog parkirališta na Trsatu, a u Asiz su stigli istoga dana u poslijepodnevnim satima. Nakon Checkpoint stanice za autobus, zaputili smo se prema crkvici sv. Damjana u kojoj je sv. Franjo čuo poznate riječi s križa sv. Damjana: „Franjo, idi i popravi moju crkvu“. U toj crkvici je sv. Klara boravila sa sestrama klarisama; tamo je i preminula. Nakon slavljena mise o Obraćenju sv. Franje, novaci su imali prilike vidjeti njihovo skromno boravište.
Smještaj su imali u domu sestara Franjevki Marijinih misionarki koji se nalazi neposredno iza Papinske bazilike sv. Marije Anđeoske – Porcijunkule u kojoj su sudionici svakoga dana sudjelovali na Večernjoj molitvi časoslova, a prvoga dana i na Klanjanju pred Presvetim.
U petak su nakon molitve i doručka posjetili mjesto Rivotorto koje je bilo prvo obitavalište sv. Franje i prvih franjevaca. Zbog izvođenja građevinskih radova crkvu i samostan mogli su vidjeti samo izvana. Nastavili su put prema Grecciu koje je najpoznatije zbog slavljenja Božića 1223. kada je sv. Franjo u tom mjestu upriličio žive jaslice. Tu se nalazi i samotište u koje su sv. Franjo i druga braća dolazila, a u kojem su ostale sačuvane i njihove ćelije. Sudionici su potom slavili božićnu misu radosno pjevajući hrvatske božićne pjesme u crkvi Marije Bezgrešne. Prije mise su obišli mjesto prikaza prvih jaslica, samostan i ćelije, a nakon mise imali su vremena za osobnu molitvu.
Sljedeće odredište bio je Fonte Colombo u kojem je sv. Franjo od Boga primio pravilo Reda manje braće, potvrđeno od pape Honorija III. 1223. godine. U blizini svetišta se nalazi stijena u koju se sv. Franjo zavlačio, mjesto gdje je brat Leon pisao Pravilo kako je sv. Franjo diktirao, ali i Tau kojeg je sv. Franjo vlastoručno ucrtao u jednoj kapeli.
U poslijepodnevnim satima stigli su u Casciu, mjesto čašćenja sv. Rite poznate kao “svetice nemogućega”, koja je imala veoma buran život, ali ispunjen Božjim milosnim darovima, no i njenim odricanjem i posvećivanjem. Tamo su od redovnika augustinca opširno čuli o povijesti svetice i njenom čašćenju te izbliže vidjeli samostan, grob svetice i euharistijsko čudo koje se na tom mjestu štuje.
Subota je bila namijenjena za razgledavanje i osobnu pobožnost u Porcijunkuli gdje su slavili misu na čast Gospi od anđela. Poslijepodne su se uputili u svetište Carceri, mjesto gdje se sv. Franjo zavlačio u špilju i povlačio u osamu na početku svog obraćenja, ali i kasnije volio dolaziti, kao i druga braća. Nakon razgledavanja vrlo skromnog i skučenog samostana, svatko je imao prigodu nakratko se povući u osamu i razmatrati, a dodatno obilježje tome dalo je vraćanje u Asiz pješice. U predvečerje svetkovine Pedesetnice sudjelovali su na svečanoj I. večernjoj u Porcijunkuli tijekom koje se moglo vidjeti bogatstvo Majke Crkve, liturgijskog slavlja i molitvenog zajedništva. Te večeri nastavili su s Marijom čekati Pedesetnicu, budući da su imali priliku sudjelovati na redovitoj subotnjoj molitvi krunice u Porcijunkuli i procesiji sa svijećama na velikom trgu ispred nje.
Na svetkovinu Pedesetnice, u nedjelju, uputili su se u Sacro Convento – ”Sveti samostan” koji je taj naziv poprimio iz razloga što u svojoj kripti čuva grob sv. Franje. Dočekao ih je fra Luka Tetec, novak Hrvatske Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, koji svoj novicijat prolazi u ovom samostanu. Poveo ih je prema kapeli sv. Bonaventure u kojoj su slavili sv. misu. Nakon mise pridružili su im se i tamošnja druga dva hrvatska novaka fra Adrijan Marušić i fra Jerko Šuperba. Njih trojica pokazali su im neke dijelove samostana poput boravišta sv. Josipa Kupertinskog, velike blagovaonice, grob sv. Franje, kao i donju baziliku u kojoj se čuvaju relikvije sv. Franje poput habita, Cedulje bratu Leonu, originalne bule potvrde Pravila iz 1223. i druge stvari. Uslijedilo je slobodno vrijeme za razgledavanje gornje bazilike i grada Asiza, bazilike sv. Klare s njenim grobom, katedrale sv. Rufina u kojoj je sv. Franjo kršten, crkve na mjestu rodne kuće sv. Franje…
U ponedjeljak ujutro su se uputili na La Vernu, brdo gdje se sv. Franjo često povlačio, a koje ove godine slavi jubilej 800 godina otkako je sv. Franjo po Božjoj milosti na svom tijelu dobio rane – znakove muke Isusa Krista. Novaci su po dolasku tu slavili misu, u kapeli Stigmata. Bili su smješteni u obližnjem samostanu u kojem su sudjelovali u molitvi Srednjeg časa, nakon čega uslijedila procesija franjevaca do kapele Stigmata, gdje se nastavila posebna pobožnost sv. Franji. Večernju su molili s franjevcima iz samostana s kojima su, budući da to bio posljednji dan hodočašća, nakon večere su ostali u zajedničkom bratskom druženju.
Posljednjeg dana hodočašća u povratku su svratili u Padovu, grad koji je obilježen životom dvojice velikih svetaca u povijesti Crkve – sv. Antuna Padovanskoga i sv. Leopolda B. Mandića. Sudionici hodočašća pomolili su se na njihovim grobovima, prvo na grobu „Sveca svega svijeta“ – sv. Antuna u velebnoj bazilici njemu posvećenoj, a potom na grobu svog sunarodnjaka sv. Leopolda u kapucinskoj crkvi. Pred bazilikom sv. Antuna dočekali ih tamošnji novaci Hrvatske Provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Marko Laštro i fra Andrija Ćorluka te ih proveli kroz baziliku. Nakon posjeta bazilici sv. Antuna te kapucinskoj crkvi i grobu sv. Leopolda krenuli su natrag u Rijeku, na Trsat gdje su stigli u kasnim večernjim satima. (kta)
