Posuda je zamišljena da se razdvoji vrijeme – sveta sezona za njegovanje dubljeg sjedinjenja s Kristom. To se može opisati kao “pustinjsko mjesto”, uklonjeno iz uobičajenih životnih udobnosti – mjesta na kojem nailazimo na Gospoda u molitvi, postu i milostinju. Upravo na ovom mjestu, u ovom odnosu s njim, naše molitve postaju najučinkovitije. A da bi se to sindikat dogodio, smatram da post iz šećera, brašna i alkohola dok učim moliti za duhovnu svrhu čini sve razlike u stvaranju zdrave i svete korizme.
Posuda nije namijenjena da izgleda kao siječanj ili veljača. Pozvani smo da se protresemo budni – da odstupimo od rutine, ispitamo poroke koji nas suzdržavaju i daju pravu žrtvu. To bi trebalo biti pustinjsko iskustvo, vrijeme discipline i ponovnog buđenja duhovnog posta.
Što je duhovni post?
Duhovni post je izazovan, ali moćan. Jednostavno je odgađanje hrane ili alkohola neko vrijeme, za duhovnu svrhu i na kraju približiti Isusu na umu i tijelu. To je iskustvo tijela i duše-šansa da se gladuju s Isusom, za Isusa.
Znamo da su molitva, post i milosrgiranje tri duhovna stupa korizme. Crkva nas tijekom ovih 40 dana poziva da razmišljamo, dajemo više nego inače i žrtvuje. Ali od tri stupa, post je možda onaj zanemareniji.
Možda je to zato što ne razumijemo post ili možda ne želimo osjećati nelagodu. Ali posuda bez posta nedostaje nešto bitno.
Tajna posta: nikad se ne radi o onome što odustajete – to je ono što steknete
Post nije u onome što izgubite – to je ono što steknete. Radi se o onome što vas Krist ispunjava kad se ispraznite od udobnosti ovog svijeta. Kad uklonite distrakcije, konačno imate prostora za njega.
Obožavam ovaj citat iz svetog Maksima Torina na ulazak u pustinju s Isusom:
Kršćansko tijelo je u određenom smislu pustinja kada nije ispunjeno hranom i razveselilo se pićem. Tada Krist Gospodin obitava pustinju našeg tijela. . . Tamo gdje smo sigurni i sigurni od misli ovog svijeta, on to uzima za svoje stanište, tako da od tada možemo vidjeti nebo i zemlju u sebi.
Ne postoji ništa poput pustinjskog korizme. Onaj koji se osjeća. Onaj koji je gladan. Onaj koji je usredotočen na duhovni post. Ja to nazivam odgodom i molim se – deliranje šećera, brašna i alkohola do nedjelje i molitnim umjesto toga. Zvuči zastrašujuće, ali nije kada se radi s Bogom i planom.
Dva pustinjska lenta: priče o postu i ozdravljenju
Imao sam svoju prvu pravu pustinjsku posudu 2020. godine, kada je sve isključeno za Coid. Prvi put u životu bio sam fizički zatvoren iz crkve. Tada sam shvatio koliko sam uzeo misu zdravo za gotovo. Obećao sam Bogu da više nikada neću lagano posuditi.
Dakle, prekrio sam se molitvom.
Postigao sam šećer i alkohol.
Uronio sam se u Sveto pismo, vjerske knjige i internetska povlačenja.
Te godine tijekom Covida našao sam se duboko tužno, usamljeno i izdvojio se – ne samo od mojih prijatelja i obitelji, već i od same euharistije – čak i na uskrsnu nedjelju. Nakon što je Coid završio, cijenio sam život toliko više – posebno masu i veze sa svojom obitelji.
Zatim je došla pustinja posuđa 2021. na repnom kraju Covida. Nisam imao pojma koliko će me to promijeniti na bolje. Godinu prije, moja je mama bila u mirovinskom domu koji je mjesecima bio zaključan. Bila je usamljena. Izolirano. Blijede. Naša obitelj bila je podijeljena na ono što treba učiniti. Neki od nas htjeli su je dovesti kući. Drugi su mislili da bi trebala ostati. Previsovanje u našoj tijesnoj obitelji bilo je srčano. Tako sam se molio i ponovno postio. Bio je očajni post. Morali su odgovoriti velike molitve.
Počeo sam odgoditi šećer, brašno i alkohol do nedjelje i molio sam Isusa da nas pusti u mirovinski dom kako bi se brinuli za našu mamu. U roku od nekoliko tjedana odgovorile su se naše molitve. Pušteni smo unutra. Morali smo se brinuti o njoj svakodnevno dok nije preminula 4. siječnja 2021. godine. Bio je to sjajan kraj onome što se činilo kao noćna mora godine.
Bog djeluje na tajanstvene načine. Doživjeli smo pravo čudo s mojom mamom, ali naša je obitelj bila slomljena. Kad je posuda došla samo mjesec dana kasnije, znala sam da nisam završio post i molio se. U stvari, odlučio sam formirati zajednicu. Uostalom, nije li to ono što se radi? Te godine započeo sam svoj prvi trenerski program sa svojim sestrama i ženama iz svoje župe. Molila sam se i postila kao nikad do sada. Naučio sam kako ponuditi vlastitu utjehu za ozdravljenje svoje obitelji.
Za obnovu.
Za oprost.
Za čuda.
Bilo je to najteže, najglasnije korizme u mom životu. Ne samo fizička glad – već emocionalna glad. Postao sam gladan zbog udobnosti šećera, maslačkog kruha, čaše vina. Ali bio sam gladan za mir u svojoj obitelji. Gladan Boga.
Misterija pustinje
Na pola te posude shvatio sam da se nešto mijenja život. Glad stvara prostor. Prostor koji samo Bog može ispuniti. Ostajući u pustinji s njim, ne trčeći od nelagode, dopuštao sam mu da se ulije u mene na način koji nikad prije nisam doživio. A onda me izliječio. Izliječio je moju obitelj. Izliječio je podjelu koju sam tako dugo molio.
Sjećam se da sam sjedio u zamračenoj crkvi tijekom Velikog tjedna, gledajući Isusa na križu. I u tišini sam osjetio kako me poziva u bočnu ranu.
Da se tamo odmori.
Da se sakrije tamo.
Biti ispunjen.
Nedugo zatim, govornik na povlačenju govorio je o tome kako se crkva rodila s Kristove strane. Znao sam da me Isus naziva dubljem – na sakramente i život posta – i želio je da sa sobom dovedem druge. I tako, Odgoditi i moliti rođen je. Metoda duhovnog posta koja poziva 100 žena da odgađaju i mole za tjelesno zdravlje, čuda i da produbljuju njihov odnos s Isusom. To je život posta i gozba.
Uskrsno jutro: blagdan nakon brzog
Tog uskrsnog jutra 2021. bilo je slavno. Još jednom, naša je obitelj sjedila u fizičkoj crkvi. Budući da su vezani odnosi i obnovljeni mir, bio je to uistinu blagdan. Kao fra. Chad Ripperger kaže: “Morate proći kroz motifikaciju da biste došli do oduševljenja.” I imao sam. Kad sam na uskrsnu nedjelju izašao iz te korizme, osjećao sam se kao da sam se uzdigao s njim.
Bio je to najbolji Uskrs u mom životu.
Što je s tobom?
Posuda je vrijeme ozdravljenja i vrijeme oproštenja. Vrijeme je da se gladuju i ispunimo toliko više od hrane. Ne propustite. Ne trošite još jedan korizm radeći minimum. Zakoračite u pustinju. Promijenit će sve.
Napomena urednika: Knjiga ovog autora, Odgoditi i molitidostupan je od TheCatholicFastIngCoach.com.
Fotografirati Tim Wildsmith na Razdvojiti
