Obično vrijeme 28 – Dar ljudskog života, 2. dio – Tko su ranjivi?
Kršćanski život

Obično vrijeme 28 – Dar ljudskog života, 2. dio – Tko su ranjivi?

Redovita homilija 28

13. listopada 2024

Dostojanstvo ranjivih

Slučajna činjenica o mom životu je da sam bio na Food Networku pet sekundi. Da, istina je. Kad sam bio đakon, posjećivao sam brata svećenika koji me upitao: “Možeš li mi pomoći na misi? Usput, filmska ekipa će biti ovdje.” Tako smo imali misu i bila je tamo snimateljska ekipa iz Food Networka, jer je odmah nakon mise svećenik – fr. Leo Patalinghug – trebao je biti na “Throwdown with Bobby Flay”. Fr. Usput, Leo je dobio bacanje.

Ali sada je fr. Leo ima puno važniju službu od pukog spremanja dobre hrane – on zarađuje dobre živote. On vodi službu pod nazivom “Grace and Grub” koja je kamion s hranom…koji vode bivši osuđenici. Dok velik dio svijeta te ljude vidi kao protraćene živote, fra. Leo ih obučava u kuhanju i radnim vještinama te im daje priliku da doprinesu društvu. To je stanovništvo za koje se tako često smatra da nema ljudsko dostojanstvo – ali fra. Lav vidi njihovo dostojanstvo i voli ih natrag u muškarce kakvi su stvoreni da budu.

Nastavljamo naš niz o “ljudskom dostojanstvu” tijekom ovog mjeseca Respect Life promatrajući različite aspekte ljudskog dostojanstva. Usprkos svom našem tehnološkom napretku i udobnosti iz prvog svijeta, pravi znak civiliziranog društva je način na koji postupa s najranjivijima – a mi ne činimo osobito dobar posao na mnogim frontama, velikim dijelom zato što smo izgubili kršćansku razumijevanje ljudske osobe stvorene na sliku i priliku Božju, od začeća do prirodne smrti.

S tim razumijevanjem našeg urođenog dostojanstva, naša Crkva uči da moramo imati povlaštenu opciju za siromašne – drugim riječima, u našim zakonima i politikama, pa čak iu svakodnevnom životu, naša prva misao i briga trebaju biti za siromašne. Ali tko su siromasi? Siromašni su nerođeni, stari i bolesni, imigranti, žrtve rata ili zlostavljanja ili rasizma, oni koji se bore s ovisnostima, invalidi i oni koji su materijalno siromašni. Ove posebno ranjive populacije zaslužuju našu brigu, zaštitu i pomoć.

Čineći to, prepoznajemo da dostojanstvo ne ovisi o tome na kojoj se strani maternice nalazite. Dostojanstvo ne ovisi o količini novca na bankovnom računu. Dostojanstvo ne ovisi o nečijem zdravlju ili kratkom boravku na zemlji. Dostojanstvo ne ovisi o tome koji jezik govorite ili iz koje zemlje dolazite. Dostojanstvo se ne oduzima na temelju ograničenja osobe, onoga što je učinila ili kroz što je prošla.

Sveti Vinko Paulski, koji je cijeli život radio sa siromasima, priznao je da našim očima teško možemo vidjeti ljudsko dostojanstvo. Jednom je rekao: “Siromašni su naši gospodari, ali gospodari koji su užasno bezosjećajni i zahtjevni, prljavi i ružni, nepravedni i pogani. Ali što im je teže služiti, to ih više moramo voljeti.”

Uostalom, Krist je i sam bio “siromah”. Bio je nerođeno dijete u kriznoj trudnoći. Bio je imigrant kada je bio prisiljen preseliti se u Egipat. Živio je u siromaštvu i radio svojim rukama. Bio je toliko unakažen u svojoj muci da Sveto pismo kaže da jedva da je izgledao kao čovjek. Bio je ozlijeđen i bespomoćan na križu. I tako je rekao da oni koji hrane gladne, daju piće žednima, oblače gole ili pružaju utočište beskućnicima, čine ta djela dobrote prema Njemu.

Neki su sveci to shvatili prilično ozbiljno. Sveti Kamilo, koji se posvetio brizi za bolesnike, jednom je prišao bolesniku i zamolio ga da mu oprosti grijehe – on je istinski vjerovao da je taj bolesnik Krist! Mađarska kraljica, sveta Elizabeta Ugarska, jednom je pronašla siromaha koji je patio od bolesti, i nije imala mogućnosti da ga odvede u bolnicu, donijela ga je u svoj krevet u kući. Kad se njezin muž usprotivio bolesnom strancu u vlastitom krevetu, ljutito je strgnuo pokrivač i bio šokiran kad je umjesto bolesnika pronašao viziju Krista ispruženog na križu na posteljini. Jasno, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljubiti bližnjega znači ljubiti samoga Krista!

Nadam se da se sa sigurnošću može reći da se svi dosad slažemo da se o ljudskom dostojanstvu ne može pregovarati. Međutim, s obzirom da su izbori na pomolu i toliko pitanja ljudskog dostojanstva u prvom planu, kako će ova istina utjecati na naše izbore? Važno je napraviti razliku između određenih pitanja.

Ljudska bića imaju mnoga prava: život, hranu i sklonište, ljubav, dom, pravo na obrazovanje i zaposlenje, pravo na slobodu vjere i slobodu od straha. Ali od svih prava koja čovjek ima, pravo na život je najosnovnije i ni pod kojim okolnostima ne možemo dopustiti da osoba oduzme život nevinoj osobi. Stoga, sve osobe dobre volje morati biti predani zaštiti života nerođenih i starijih osoba kao primarne vrijednosti dok nastojimo izgraditi Kulturu života.

Nasuprot tome, postoje mnoga pitanja ljudskog dostojanstva u kojima se ljudi dobre volje ne slažu oko toga kako najbolje težiti dobru. Na primjer, svi moramo poželjeti dobrodošlicu imigrantima, ali ljudi dobre volje mogu se ne složiti oko najboljeg načina da to učinimo, a da pritom zaštitimo vlastitu zemlju. Svi moramo biti zabrinuti zbog siromaštva, ali može postojati širok raspon rješenja za okončanje siromaštva. Ovo nisu nevažna pitanja, ali mogu postojati legitimna neslaganja o tome kako možemo poštovati ljudsko dostojanstvo.

Dakle, koji su naši “akcijski koraci” kao odgovor na veliko dostojanstvo svakog ljudskog bića? Prvo – imamo dužnost raditi prema pravednom društvu koje poštuje svako ljudsko dostojanstvo. Radimo prema tome kroz politički proces, kroz to da se naš glas čuje u dvoranama moći, kroz mirne i molitvene prosvjede i aktivizam koji nastoji izgraditi “Kulturu života” i moleći se za obraćenje naših vođa. Drugo – dužni smo poštivati ​​ljudsko dostojanstvo u vlastitim sferama utjecaja – biti tu za prijateljicu u kriznoj trudnoći, brinuti se i ne napuštati svoje starije rođake, primati imigrante u svoju sredinu, pronalaziti načine za ublažavanje patnji siromašnih i podupiru dobrotvorne organizacije koje rade takve stvari. Cilj nam je izgraditi Kulturu života u našim domovima, našim susjedstvima, našem gradu, državi i državi.

U istinski kršćanskom društvu nitko nije nepoželjan. Nitko nije za jednokratnu upotrebu. Kao što je rekao papa sveti Ivan Pavao II., “Jedini ispravan odgovor drugom ljudskom biću je ljubav.”

Izgradimo to istinski kršćansko društvo.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Crkva koja želi biti ponizna, tražiti oproštenje i stalno učiti » Tekstovi

Katoličke vijesti

Mještovita srednja škola Stjepan Radić: Mala gesta stvara veliko srce

Katoličke vijesti

Spremni za volontersku akciju “72 sata bez kompromisa”

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti