Fabrice Hadjadj jedan je od najčitanijih i najpraćenijih francuskih filozofa iz čijeg nam pera u hrvatskom prijevodu dolazi nova knjiga: Zemlja staza nebeska. Smisao pustolovine zemaljskog života u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Hadjadj u ovom eseju, svojim impresivnim i erdutskim stilom, uvodi u razmišljanje o temi koja predstavlja njegovu temeljnu misao, a koju sam naslov vrlo konkretno otkiva, Zemlja staza nebeska.
Autor upozorava: “Naslov koji sam odabrao ne kaže da je zemlja staza prema nebu, nego da je zemlja staza nebeska, proizvod neba. Jer to što vidimo nebo je uobličilo stvaranjem; bilo da su to najmanje stvari, Bog tu sebi gradi novo prebivalište. Stoga, ako bismo se ograničili da zemlju vidimo samo kao put prema nebu, pogriješili bismo.”
Kako sam autor navodi, u prvom dijelu nastoji pokazati koliko metafizika, suprotno od toga da nas odvodi na lutanja maglovitim onkrajem, polazi od zemlje i usmjerava nas zemlji, dajući nam uvijek iznova razloge za udivljeno čuđenje.
U drugom dijelu, ističe, pokušava pokazati kako je ova naša prolazna domovina natopljena vječnom Domovinom. Ljubav prema ovoj posljednjoj ne ništi, nego, dapače, pojačava duhovne spone s našom tjelesnom domovinom i poziva nas da već u njoj budemo svjetlo, a na putovima politike – svjetiljke uskrsnuća. Može nekome izgledati da je pričanje o domovini istrošeno i zastarjelo. „Držim, međutim, kako je vrlo suvremeno, čak ultramoderno. Tomu u prilog pozivam u pomoć Freuda i psihoanalizu. Mjesta i ljubavi djetinjstva, koje dijete brzo zaboravi, opsjedaju zrelog čovjeka sve do kraja života. Pitanje domovine nesumnjivo nas salijeće stoga što se ljubeći vlastito podrijetlo postaje izvorna jedinka, a i zato što, žaleći za prošlošću, u sjećanju, koje je tako pročišćeno da prošlost izgleda sjajno, zapravo osjećamo nostalgiju koja je usmjerena budućnosti“, vješto nas u temu knjige uvodi ovaj francuski filozof i esejist.
Nadalje dodaje: „Vječni podsjeća: I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; kad ti se krupna i sitna stoka namnoži, kad nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva… Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namaknuo ovo bogatstvo (Pnz 8, 12-14.17). Privid je da je zemlja samo neoblikovana tvar i kako joj samo naša sloboda daje neki red i duhovnu težinu! Vrtlog velikoga grada, gdje je sve načinjeno čovjekovim rukama, svrdla u nama da nas uvjeri u to. Tu na zemlji to je najgora od svih naših zabluda, a njezin uzrok nije toliko u iskorijenjenosti koliko u gubitku određenoga kontemplativnog i zaljubljenog pogleda. Pogleda kojim se gleda u djetinjstvu“, lijepo tumači Hadjadj u knjizi Zemlja staza nebeska, koja se može pronaći u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti. (kta/ks.hr)
