Nesvakidašnji liječnik Josip Štajduhar » Tekstovi
Kršćanski život

Nesvakidašnji liječnik Josip Štajduhar » Tekstovi

Dr. Josip Štajduhar je rođen 6. ožujka 1893. u Brod Moravicama. Imao je sestre Katicu, Miciku i Olgu te brata Vladimira. Otac Josip i majka Ana, r. Mihelić (iz Blaževaca na Kupi), bili su poljoprivrednici, sve dok se otac nije okrenuo pokućarenju u Češkoj i 1900. godine od uštede kupio kuću s dva rala zemlje u Malim Dragama. Tu je mladi Štajduhar završio četverogodišnju Pučku školu. Obitelj 1908. seli u Karlovac, gdje su roditelji kupili kuću.

U Karlovcu je Štajduhar 1912. završio osmogodišnju realnu gimnaziju klasičnog smjera. Medicinu je studirao u Gracu i Beču, a Medicinski fakultet završio 1919. u Pragu. Oftalmologiju je učio kod vodećih oftalmologa u Beču i Pragu. Bio je prvi liječnik iz brodmoravičkog kraja koji je završio fakultet i među prvim očnim liječnicima u Hrvatskoj.

Godine 1922., kao specijalist oftalmologije, dolazi u Zagreb i počinje raditi na novoosnovanom Medicinskom fakultetu kao prvi asistent prof. Botterija, pomažući mu ustrojiti novu Kliniku za očne bolesti. Bio je šef okulistike u bolnici na Rebru, a radio je i kao profesor na Medicinskom fakultetu te honorarni nastavnik na stomatološkom fakultetu u Zagrebu. Organizirao je udruge i skupove oftalmologa, bio član Oftalmološke sekcije te sovjetskog, njemačkog i češkog oftalmološkog društva i do kraja života surađivao s brojnim evropskim oftalmolozima. Napisao je vrijedne radove iz perimetrije i čitav niz radova (stručnih i popularno pisanih članaka) iz oftalmološke problematike.

Posebno se posvetio istraživanju i liječenju trahoma, o čemu je mnogo pisao, a već je 1948., zajedno s drugim asistentima s Klinike, organizirao perlustraciju pučanstva u Međimurju i time znatno suzbio endemski trahom u tim krajevima.

Dr. Štajduhar je imao široko obrazovanje i bio upućen u književnost, glazbu, slikarstvo i povijest, što se vidi iz njegovih tekstova napisanih za široku populaciju, poput zanimljive brošure „Čuvaj očni vid“. Bio je društven i vrlo elokventan. Iznimno je volio svoj posao, a i svoj Gorski kotar i do kraja života ostao je povezan sa zavičajem i s Goranima. Njegov zapis o odrastanju u Gorskom kotaru pod nazivom „Moje uspomene iz Malih Draga“ objavila je, u povodu 100. obljetnice izgradnje škole u Malim Dragama, 2003. godine naklada POP&POP.

Zna se da je dr. Štajduhar uvelike pomagao Antunu Buriću 1936. godine pri osnivanju “Hrvatske čitaonice sela Kuti” u Gornjim Kutima te u nabavi knjiga i pretplati na novine za Čitaonicu. Postoje indicije da je surađivao s tadašnjim zagrebačkim Društvom Gorana i financijski ga podupirao u radu.

Kasnije je radio kao specijalist na socijalnom osiguranju. Osnovao je ambulantu za očne bolesti za zaposlenike željeznice, gdje je pokazao veliku humanost često besplatno liječeći željezničare i njihove obitelji, a naročito Gorane koji su mu se utjecali za pomoć i kod drugih životnih nedaća. Besplatno je operirao ljude koji nisu imali novaca za plaćanje skupog liječenja, a često je na ulici pristupao potpunim neznancima s medicinskim savjetima i ponudama za pomoć. Uvijek je nastojao da pacijenti ne budu samo medicinski već i socijalno zbrinuti. Ta socijalna komponenta očitovala se i u njegovom radu na ocjenjivanju radne sposobnosti kod oftalmoloških pacijenata kao i u radu sa slabovidnim i slijepim pacijentima. Godinama je radio u Savezu slijepih i bio dugogodišnji urednik njihova glasila. Ne čudi, stoga, da je bio iznimno omiljen među Goranima.

Već 1941. otpušten je iz službe i proganjan zbog svojih slobodoumnih stavova te je tijekom II. sv. rata radio za partizane. Od 1945. god. ponovo radi na socijalnom osiguranju, a 1947. vraća se na Kliniku gdje ostaje sve do umirovljenja 1953.

Tijekom I. sv. rata oženio se Štajduhar u Češkoj Marijom Kašpar s kojom je imao sina Željka, magistra farmacije, i kćerku Zoru, sveučilišnu profesoricu iz područja sudske medicine, zaposlenu na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Taj se brak nije održao pa je razveden, a Štajduhar se potom oženio Ljubicom Jagetić s kojom nije imao djece. S obitelji je živio u Zagrebu, na Griču, a poslije u Karlovcu. U selu Dragovići, blizu Moravica, sagradio je ladanjsku kuću u kojoj je provodio ljeta i okupljao rođake i prijatelje.

Pod starost je teško obolio te nakon duge bolesti 11. listopada 1970. preminuo u Karlovcu gdje je i sahranjen. Obiteljska je kuća danas prodana, ali smo na karlovačkom groblju Dubovac pronašli obiteljski grob u kojemu su sahranjeni liječnik Štajduhar, njegova supruga, roditelji i sestra Olga.

O privatnom životu dr. Štajduhara preostalo je malo konkretnih podataka, ali se više o njegovu radu može pronaći u stručnoj medicinskoj literaturi. Ipak, prema svemu što smo našli, kao i prema usmenoj predaji, možemo zaključiti da je dr. Štajduhar bio doista iznimna osoba, po mnogočemu daleko ispred svoga vremena.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Na konferenciji u Vatikanu, guverner Massachusettsa najavljuje Climate Careers Fund

Katoličke vijesti

Pogled izbliza u sinodalni misterij

Katoličke vijesti

Što se tiče djece – učenje engleskog puno je zabavnije na ljuljački!

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti