Monasi iz pravoslavnog samostana sv. Katarine na Sinajskom poluotoku odlučili su zatvoriti objekt za posjetitelje u znak protivljenja odluci suda u Ismailiji od 28. svibnja ove godine koji je to područje proglasio državnim vlasništvom, dajući crkvi samo pravo na korištenje. Unatoč raznim uvjeravanjima egipatskih vlasti, osobito da presuda suda neće umnogome promijeniti status samostana, ova odluka uvelike je zabrinula svjetsko pravoslavlje koje je vidi kao “opasan presedan”.
Do sada su reagirale i izrazile svoju zabrinutost pravoslavne crkve Carigrada, Jeruzalema i Aleksandrije te Grčka pravoslavna crkva i Grčka unija teologa.
Među državama najviše je prosvjedovala upravo Grčka koja je izdala službenu izjavu o tom pitanju i poduzela diplomatske akcije na visokoj razini u obranu tog svetog mjesta pravoslavlja. Zbog tog se pitanja ministar vanjskih poslova Grčke, Jorgos Yerapetritis, sastao sa svojim egipatskim kolegom Badrom Abdelattyjem 4. lipnja u Kairu.
Arhiepiskop Damian, iguman samostana, opisao je ovu situaciju kao “sudsku manipulaciju”. Objasnio je da je samostan od 1980. godine predao vlasničke dokumente o posjedovanju 71 lokacije i objekta. Međutim, državne vlasti dosljedno odbijaju priznati ta prava, iako su neki drugi slučajevi u potpunosti pozitivno riješeni. Arhiepiskop je izrazio nezadovoljstvo što se monasi sada tretiraju kao da su ilegalno zauzeli zemlju i što se od njih traži da plate za njezino korištenje.
Također je napomenuo da je prethodno postignut sporazum između Pravoslavne crkve i egipatske vlade u nazočnosti predstavnika grčkih vlasti. Međutim, taj je sporazum nedavno jednostrano izmijenjen. “Štitimo ovo blago od šestog stoljeća. I sada nam je rečeno da ga možemo koristiti, ali ga ne posjedujemo. Imam 91 godinu i živim ovdje od svoje 27. godine. Zamislite koliko je velika ova bol!” – priznao je stari hijerarh.
Pravni zastupnik samostana, Christos Kompiliris, istaknuo je da su razgovori o sporazumu trajali devet mjeseci i da su gotovo bili završeni kada su naglo prekinuti neposredno prije potpisivanja već dogovorenog dokumenta. Tada je donesena sudska presuda koja je bila u suprotnosti s biti ranijeg sporazuma. Odvjetnik je upozorio da presuda dopušta državi da preuzme imovinu ako redovnici ikada napuste samostan – iz bilo kojeg razloga – ostavljajući svoju daljnju prisutnost i egzistenciju na milost i nemilost nepredvidivim političkim ili administrativnim odlukama. “Ovaj novi pravni status dovodi u pitanje cijelu budućnost samostana”, rekao je odvjetnik.
Kompiliris je također izrazio zabrinutost da presuda ne samo da potvrđuje državno vlasništvo, već i dopušta konfiskaciju 25 od 71 čestice samostana.
Prema katoličkoj novinskoj agenciji ACI MENA, iza kulisa spora nalazi se projekt “Velike preobrazbe” egipatskog predsjednika iz 2021. godine koji ima za cilj transformirati Samostan svete Katarine i okolno zemljište u “potpuno integrirano turističko područje”. Kritičari kažu da plan ugrožava sveti karakter mjesta. Drugi, međutim, vide nedavnu sudsku odluku kao pitanje egipatskog suvereniteta kako bi se spriječilo da se samostan pretvori u neovisnu cjelinu, nešto poput “novog Vatikana”.
Samostan sv. Katarine na Sinaju sagrađen je oko 530. godine po nalogu bizantskog cara Justinijana I., iako je prva kapela u njemu podignuta početkom 4. stoljeća po nalogu carice Jelene (umrla oko 328.-330.). To je najstariji aktivni kršćanski samostan u svijetu. Nalazi se u uskoj dolini Wadi al-Deir na jugu Sinaja na mjestu gdje biblijska tradicija drži da se nalazio gorući grm iz kojeg je Bog govorio Mojsiju (Izlazak 3,1-6). U blizini se nalazi planina Sinaj, poznata i kao Mojsijeva gora, gdje je Mojsije primio ploče Dekaloga od Boga. Zgrada, okružena obrambenim zidom visokim 12-15 metara i debelim preko jednog i pol metra, nalazi se na nadmorskoj visini od 1570 metara.
Tijekom stoljeća samostan je prolazio kroz burne peripetije, opetovano doživljavajući napade okolnih nomadskih plemena (za obranu od njih korišteni su upravo visoki i debeli zidovi). Kada su se Arapi pojavili na poluotoku početkom 7. stoljeća, 625., redovnici su poslali izaslanstvo Muhamedu, tražeći od njega zaštitu. On je pristao na njihov zahtjev izdajući dokument nazvan “Muhamedova povelja” koji je pružio zaštitu samostanu i oslobodio ga od poreza. Kada su u samostanu na prijelazu iz 9. u 10. stoljeće otkrivene relikvije svete Katarine Aleksandrijske – zaštitnice samostana – pojačao se dolazak hodočasnika.
U sklopu samostanskog kompleksa izgrađeno je 20 pravoslavnih crkava, od kojih glavna nosi naslov Crkva Preobraženja. Samostan također ima više od 30 “podružnica” u Egiptu, Libanonu, Grčkoj, Cipru i Carigradu (Istanbulu). Dana 26. veljače 2000. sveti Ivan Pavao II. posjetio je to mjesto tijekom svog hodočašća u Egipat u vezi s proslavom Svete godine 2000. Zatim je posjetio samostan i susreo se s monasima koji su tamo boravili, koji, međutim, nisu pristali slaviti ekumensku službu u samostanu i ona se morala održati vani, ispod samostanskih zidina.
Zbog svoje povijesti i uloge koju Samostan svete Katarine igra u pravoslavnom svijetu najmanje od 640. godine, uvijek je uživao veliku autonomiju koju mu je službeno dodijelila Carigradska patrijaršija 1575. godine, a potvrđena je 1782. godine. Trenutno spada pod Sinajsku arhiepiskopiju Jeruzalemske patrijaršije čiji poglavar zaređuje arhiepiskope Sinaja, a ujedno i poglavare Samostana svete Katarine. Trenutno je broj vjernika ove autonomne Crkve oko 900, uključujući oko 20 redovnika. Od 10. prosinca 1973. arhiepiskop Sinaja, Rajtha i Farasa je Damian (Samardzis), rođen 4. travnja 1935. godine. Samostan je od 2002. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi.
(kta)
