Neophodna je neovisna komisija koja će istražiti sve slučajeve zlostavljanja i zataškavanja u Crkvi » Tekstovi

Komentar: Piše – Branko Jurić

13.06.2023.

Sa zlom nema kompromisa i mora ga se prokazati i osuditi, jer oni koji su činili ili čine zločine za to moraju odgovarati.

Branko Jurić, teolog i vicerektor Papinskoga zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu, za Hrvatsku biskupsku konferenciju u travnju 2023. pripremio prijevode dva priručnika Talijanske biskupske konferencije „Rane zlostavljanja“ i „Primjeri dobre prakse za prevenciju i zaštitu maloljetnikâ u župi“ za učitelje, odgojitelje i pastoralne radnike. Za Zvona komentira nedavne događaje u Riječkoj nadbiskupiji. 

Odluka nadbiskupa Mate Uzinića da javno iznese sve prijave i poduzete radnje vezano za slučajeve zlostavljanja maloljetnika i odraslih osoba u Riječkoj nadbiskupiji najavljivana je javno i ranije, a dobra je iz više razloga: poslao je poruku da je slučajeve prijavio policiji, tj. Državnom odvjetništvu; važno je da to čuju i žrtve čije rane ne zastarijevaju; potom je rekao da je i Crkva provela svoje istrage te da očekuje da građanske vlasti procesuiraju i ispitaju te slučajeve. Odluka je važna i zbog same Crkve koja potiče transparentnost i brzu komunikaciju, kako u ovom, tako i u nizu drugih pitanja. Smatram da ovaj kontekst sada jasnije ukazuje da u tome valja tražiti i razloge zbog kojih je nadbiskup Uzinić poslan u Riječku nadbiskupiju, odnosno da rješava ove i sve druge slučajeve koje bude potrebno, u cilju da ta dijeceza bude mjesto nulte tolerancije na bilo koji oblik nasilja. Smatram da je Apostolska nuncijatura trebala to jasno reći.

Državna tijela imaju svoje obveze glede ispitivanja odgovornosti pojedinih osoba, kako za zlostavljanja tako i za moguća zataškavanja, a što se tiče Crkve valja se ravnati prema onome što je propisano u Papinom dokumentu Vos estis lux mundi objavljenom 2019. te potvrđenom i nadopunjenom 2023. godine, kao i onim što sadrže drugi relevantni dokumenti. U drugim zemljama postoje razni primjeri koji pokazuju da se sankcije primjenjuju.

Riječka nadbiskupija ima dobrih inicijativa i plemenitih ljudi koje valja ohrabriti da nastave činiti dobro, no sa zlom nema kompromisa i mora ga se prokazati i osuditi, jer oni koji su činili ili čine zločine za to moraju odgovarati. Stoga su osobe koje imaju saznanja o ovim ili nekim drugim zločinima zlostavljanja obavezne to prijaviti policiji, a pozvane su to prijaviti i nadbiskupijskoj Povjerenici za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba.

Nadam se da će i Hrvatska biskupska konferencija i BK BiH poduzeti radnje slične nekim drugim zemljama. Podsjećam da je nadbiskup Uzinić na posljednjem zasjedanju HBK u travnju 2023. iznio pred biskupe prijedlog osnivanja neovisnog povjerenstva koje bi istražilo sve slučajeve zlostavljanja i procese proteklih trideset godina, kao što je to već učinjeno u zapadnim zemljama. Međutim biskupi taj prijedlog za sada nisu usvojili. Osobno smatram da je čim prije potrebna i neophodna neovisna komisija koja će ovo istražiti, jer s istinom se moramo suočiti. Tko voli Crkvu toga se ne treba bojati. Crkva je sav Božji narod, koji uključuje i brojne žrtve.

Čitateljima ovoga lista, vjernicima Riječke nadbiskupije kojima zasigurno nije lako nakon spoznaje o ovim zlostavljanjima, kao i svim ljudima dobre volje, preporučujem pismo pape Franje Božjem narodu koje je napisao još prije pet godina, 20. kolovoza 2018., nakon jednog američkog izvještaja o seksualnim zlostavljanjima. U njemu stoji: „I ako trpi jedan član, trpe zajedno svi članovi“ (1 Kor 12,26). Ove riječi svetog Pavla snažno odjekuju u mom srcu dok još jednom primjećujem patnju koju su proživjeli mnogi maloljetnici zbog seksualnog zlostavljanja, zloporabe moći i savjesti koje je počinio značajan broj svećenika i posvećenih osoba. Zločin je to koji stvara duboke rane boli i nemoći, prije svega u žrtvama, ali i u njihovim obiteljima i u cijeloj zajednici, bilo da je riječ o vjernicima ili nevjernicima.

Gledajući unatrag u prošlost, nikakav napor da se moli za oproštenje i da se pokuša popraviti učinjena šteta nikada neće biti dovoljan. Gledajući unaprijed u budućnost, ne smije se štedjeti napora da se stvori kultura koja će spriječiti takve situacije, ali i spriječiti mogućnost njihovog zataškavanja i produžavanja. Bol žrtava i njihovih obitelji također je i naša bol, stoga je hitno još jednom potvrditi našu predanost jamčenju zaštite maloljetnika i ranjivih odraslih osoba.

Iz rubrike:
Komentar