„Novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge. Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po tome će svi znati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Ivan 13:34-35)
Tijekom našeg života neizbježno je da će nas drugi povrijediti zbog jednog ključnog čimbenika; ljubav. Ako ne volimo, ne možemo biti povrijeđeni, ali kao ljudskim bićima neprirodno je ne voljeti, pa zato što volimo sigurno je da će naša srca na kraju biti ranjena postupcima ili riječima drugoga.
Što smo više povrijeđeni, to smo više doživjeli ljubavi i zato nas najviše bole oni koji su nam najbliži. Najveća je bol kada volimo drugoga, ali nam ta ljubav nije uzvraćena. Kada nas tretiraju na način koji je suprotan onome kako smo shvaćali ljubav, bivamo povrijeđeni. Kao mlada žena mogu potvrditi činjenicu da kada volimo volimo jako, a naša ljubav je zauvijek, ili bi barem trebala biti zauvijek.
Kao kršćani trebamo voljeti jedni druge i nemamo pravo osuđivati druge i odlučivati zaslužuju li da im pružamo našu ljubav. Zar nas Bog, naš Otac, ne voli neprekidno, unatoč našim grijesima, svoju posvojenu djecu? Svaki čovjek na ovoj zemlji treba biti voljen, a voljeti drugoga znači uvijek željeti dobro drugoga. (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1766) Možemo ne voljeti tuđe postupke, ili čak mrziti tuđe postupke, ali ne bismo trebali nikoga mrziti, što je protivno našoj kršćanskoj vjeri.
“Ako većinu vremena provodimo osuđujući druge, nemamo vremena voljeti ih.” (Sveta Terezija iz Kalkute)
Mala djela ljubavi zaista idu daleko, čak i običan osmijeh nekome s kojim se mimoilazimo na ulici dok nastavljamo put. Mala djela milosrđa i dobrote mogu napraviti veliku razliku za nekoga tko možda nema najbolje dane. Postoji toliko mnogo različitih načina na koje možemo pokazati svoju ljubav prema drugima, posebno onima koji su svakodnevni dio naših ljubavi.
Ne treba nam puno truda da pokažemo svoju ljubav jedni drugima kao braća i sestre u Kristu, i osjećam da je to zaista nešto što smo kao kršćani dužni činiti. Kako vjerodostojno živjeti evanđeosku poruku, a ne ljubav? Potičem sve koji čitaju ovaj blog, posebno sada u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa, da izaberu danas i učine jedno malo djelo dobrote za nekoga jer jedna mala gesta može napraviti razliku, a nikad ne znamo tko treba osjećati volio danas.
“Idite danas u svijet i volite ljude koje srećete. Neka vaša prisutnost upali novo svjetlo u srcima ljudi.” (Sveta Terezija iz Kalkute)
Christina M. Sorrentino
Christina M. Sorrentino glavna je urednica časopisa Ignitum Today i redoviti suradnik časopisa Word on Fire. Također je suvoditeljica mrežnog ogranka Marije Goretti, voditeljica Cenakula u Vianneyju povezanog s Zakladom molitve za svećenike i predaje vjeronauk u lokalnoj katoličkoj srednjoj školi. Sorrentino je doprinio raznim publikacijama, uključujući Missio Dei i Homiletic and Pastoral Review, pojavljivao se na radiju Sacred Heart i bio je predstavljen u National Catholic Registeru “Best in Catholic Blogging”. Ona je objavljena autorica Pozvano na ljubav, srce koje sluša – knjiga katoličke poezije. Ona je predana katolkinja koja živi na Staten Islandu u New Yorku, a njezinu web stranicu možete posjetiti na Pozvani na ljubav – srce koje slušagdje piše o razmišljanjima milenijskih katolika pozvanih na ljubav, ili je pratite na Cvrkut.
Ostavite reprizu
Najnoviji postovi
Prijavite se za naš Newsletter
Pritisnite gumb za uređivanje da biste promijenili ovaj tekst. Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit
