Današnje Evanđelje bilježi Isusovo pojavljivanje nakon uskrsnuća u kojem počinje teći Njegovo milosrđe prema grešnicima. Pazi! Nema zaustavljanja.
Evanđelje (Pročitaj Iv 20,19-31)
Slavlje Gospodinova uskrsnuća na uskrsnu nedjelju obično se usredotočuje na čisti zanos Njegove pobjede nad smrću. Tijekom Velikog tjedna zaokupljeni smo detaljima Njegove užasne muke. Kad dođemo do Uskrsa, naša srca gotovo puknu od radosti što je Isus živ i potvrđen kao Božji Sin. Drugim riječima, lako se zadržati na činjenica Uskrsnuća i biti toliko zaslijepljen njime da ne razmišljamo puno dalje od toga. Milosrđe Nedjelje Božanskog milosrđa (da, namjeravana dosjetka) je da sada počinjemo meditirati o značenje Uskrsnuća. Današnje evanđelje pokreće nas.
Kad se Isus čudesno pojavi među apostolima, nalazimo da su zaključani u sobi “zbog straha od Židova”. Ovi momci nas u posljednje vrijeme nisu impresionirali, zar ne? Njegovi najbliži prijatelji (Petar, Jakov i Ivan) spavali su umjesto da bdiju i mole se u Getsemaniju. Svi apostoli osim Ivana pobjegli su od raspeća i svi su nevoljko povjerovali svjedočanstvu žena kojima se Isus prvi put ukazao. Ipak, riječ koju im Isus govori je: “Mir”. Zatim im daje zadatak da nastave djelo za koje ga je Otac poslao. Kad bi čitanje Evanđelja stalo upravo ovdje, još bismo imali dovoljno informacija da se prevrnemo od radosti: Isus ljubi grešnike! Ti su ljudi često bili nemoćni i zaokupljeni sobom, ali kad im On ode, daje im mir i radost. Može li ijedna scena u Evanđelju jasnije od ove pokazati značenje Uskrsa?
Isus tada čini nešto doista zapanjujuće. “Dahne u njih i reče im: ‘Primite Duha Svetoga. Kome oprostite grijehe oprošteni su im, a kojima zadržite zadržani su.’” Što?? Jesmo li spremni vidjeti ovo u priči? Isus je svojim dahom udahnuo upravo one ljude koji su ga iznevjerili u času Njegove potrebe. Ova nas radnja podsjeća na to kako je Bog udahnuo Adamu u nosnice svoj dah prilikom stvaranja, potvrđujući ga na “sliku i priliku Božju”. Isus postavlja apostole kao one koji će nastaviti Njegovo božansko djelo na zemlji. U njima će Bog oprostiti ili zadržati grijeh. Što može objasniti Isusovu izgradnju Crkve koja je i ljudska i božanska osim bezgraničnog Božjeg milosrđa?
Otkrivamo da je jedan od apostola, Toma, nedostajao u ovoj značajnoj prigodi. Kad dobije izvješće o tome, odbija povjerovati. Mora vidjeti i dotaknuti Isusove rane da bi se uvjerio. Ne znamo zašto je Toma sumnjao u ljude s kojima je proveo posljednje tri godine i koji su, uz njega, bili izabrani za Isusove najbliže prijatelje. Njegovo odbijanje da vjeruje stvara nam nelagodu, zar ne? Čini se da njegova sumnja i cinizam ne dolaze s dobrog mjesta, ali ipak se Isus pojavljuje i daje mu upravo ono što mu je potrebno za vjeru. Milost! Ova rijeka milosrđa počinje uzimati maha. Isus nam zatim pomaže razumjeti kamo rijeka ide: “Jesi li povjerovao jer si me vidio? Blago onima koji ne vidješe i povjerovaše.” Ova sretna rijeka dolazi naše put. Teći će svima, posvuda, u svim vremenima. Oni koji vjeruju u Isusa, a da ga nikada nisu vidjeli, bit će povučeni bujicom Božjeg milosrđa za grešnike.
Ako smo bili spori u usvajanju, sveti Ivan nam sve sastavlja: “Ovi [signs of the Risen Jesus] su zapisana da biste mogli povjerovati da je Isus Krist, Sin Božji, i da kroz to vjerovanje možete imati život u Njegovo Ime”. Smisao uskrsnuća je trijumf milosrđa i novog života za grešnike. Nije li ovo sjajan dan?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, znam da sam slab, nestalan i tvrda srca kao što su ponekad bili apostoli; hvala Ti za milost koju si pružio njima i meni.
Prvo čitanje (Čitaj Djela apostolska 4:32-35)
Naše čitanje evanđelja završilo je tako što je sveti Ivan pozvao svoje čitatelje da vjeruju svjedočanstvu apostola “da je Isus Krist, Sin Božji”. Ovo vjerovanje vodi u “novi život u Njegovo Ime”. Sveti Luka nam u Djelima apostolskim opisuje kako je izgledao taj “novi život” kod prvih obraćenika na kršćansku vjeru. Kad bismo morali sažeti ovo kratko štivo o prvim kršćanima, što bismo rekli? Voljeli su se! Ne možemo mimoići činjenicu da je njihovo obraćenje urodilo plodom bratske ljubavi. Bili su “jednog srca i misli”. Njihova je velikodušnost bila zapanjujuća, jer su odlučili da među njima “nema nikoga u potrebi”. Dragovoljno su prodavali osobnu imovinu kako bi se mogli materijalno brinuti za sve.
Što objašnjava ovakvo ponašanje? Kako ljudi dođu do te mjere da mogu sve položiti za dobrobit drugih? Odgovor je u našem evanđelju: “Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.” U kontekstu, ovo je Isusov zadatak apostolima da nastave Njegovo djelo nakon Njegovog odlaska. Njihovo je, naravno, jedinstveno djelo sa svojom jedinstvenom karizmom od Duha Svetoga. Ipak, možemo vidjeti načelo na kojem se temelji Isusova želja da njegovi sljedbenici budu poput njega u svijetu. Iskazao je milosrđe grešnicima ne zadržavajući ništa. Ovi rani obraćenici, nakon što su shvatili milosrđe koje im je ponuđeno u Isusu, također su živjeli ovaj novi život milosrđa i samodarivanja.
Jednom kada stvarno shvatimo milosrđe koje nam je Bog pokazao, možemo li ikada biti isti?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, molim Te pomozi mi ponuditi onoliko milosti drugima koliko se nadam dobiti od Tebe.
Psalam (Pročitajte Ps 118:2-4, 13-15, 22-24)
Danas psalmist jednostavno ne može prestati hvaliti Božje milosrđe. Kako je prikladno da to bude naš liturgijski odgovor na nedjelju Božjeg milosrđa. Psalmist objašnjava uzrok svoje radosti u vrlo malo riječi: “Bio sam u teškoj stiski i padao sam, ali Gospodin mi je pomogao.” Zar ove riječi ne opisuju nevolju cijelog čovječanstva, od Adama do nas? Još od pada, teturamo i posrćemo u svom grijehu, potpuno nesposobni sami sebi pomoći. Čak su i apostoli, kad ih je Isus najviše trebao, pokleknuli u strahu i samoodržanju. Ipak, Isus je umro za njih i za nas: “Ovo se dogodilo u Gospodinu; divan je u našim očima.”
Naravno da je! Zato nas poziva naš današnji responzorij “Hvalite Jahvu, jer je dobar; Njegova ljubav je vječna.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Iv 5,1-6)
U Djelima smo vidjeli kako sveti Luka opisuje kako je rijeka milosrđa koju je pustio Isus u svom uskrsnuću utjecala i preobrazila prve obraćenike. Sada, sveti Ivan objašnjava unutarnju dinamiku kako ova rijeka djeluje u nama. “Ljubljeni: Svaki koji vjeruje da Isus jest Krist rođen je od Boga; i svaki koji ljubi Oca, ljubi i onoga koji je od njega rođen.” Ovdje vidimo neraskidivu vezu između naše vjere u Isusa – to jest, vjerujemo da nam je pokazao veliku milost – i naše ljubavi jednih prema drugima.
Vidite da je sveti Ivan dovoljno realan da zna da ljubav prema drugima zahtijeva borbu: “Tko god je rođen od Boga, pobjeđuje svijet.” Pod “svijetom” sveti Ivan misli na sve što je ravnodušno ili protivno i Bogu i čovjeku. Svi imamo dozu ovog “svijeta” u sebi. Zato je teško voljeti druge, čak i kad to želimo, ako nemamo vjere: “pobjeda koja pobjeđuje svijet je naša vjera.” Naša sposobnost da volimo druge uvijek mora biti utemeljena na našem uvjerenju “da je Isus Krist”, jer nam to uvjerenje omogućuje vidjeti, kao što je Toma učinio u Evanđelju, da je On “moj Gospodine i moj Bog.” Umro je za mene! Kupamo se u toj rijeci milosrđa i znamo da želi nastaviti teći. Ovo je pravi test našeg obraćenja: “Znamo da volimo djecu Božju kada ljubimo Boga i vršimo njegove zapovijedi.”
Znajući to, možemo ponoviti današnju molitvu sabranja u misi: „da svi shvate i ispravno shvate u kojem su zdencu oprani, čijim su Duhom ponovno rođeni, čijom Krvlju su otkupljeni.“ Amen.
Mogući odgovor: Oče, ponekad se “svijet” čini jačim od moje vjere. Pomozi mi da se sjetim da nije.
Slika: Originalna slika Božanskog milosrđa, Eugeniusz Kazimirowski, 1934., javno vlasništvo putem Wikimedia Commons)
