“Jer odlučio sam da dok sam s vama ne znam ništa osim Isusa Krista i to raspetoga.”
Jedan moj student mi je nedavno postavio pitanje: “Kako mi grješnici možemo donijeti spasonosno Evanđelje svijetu poput našeg koji je postao gluh na Evanđelje i odbija koristiti ispravno razmišljanje?” Mogla sam osjetiti gotovo beznadni ton u njegovu pitanju. Osjećao se malenim i nesposobnim u zastrašujućem zadatku življenja i naviještanja spasonosnog Evanđelja Isusa Krista u svijetu koji je postao tvrdoglav, ravnodušan, pa čak i netolerantan prema zahtjevima Evanđelja.
Sveti Pavao je vrlo dobro poznavao taj osjećaj nedostatnosti u svojoj službi. Optuživali su ga da nema potrebne mudrosti, vještina i retorike drugih elitističkih propovjednika. Priznao je svoje strahove i slabosti dok im je naviještao Evanđelje: “Nisam došao s uzvišenošću riječi ili mudrosti… došao sam k vama u slabosti i strahu i velikom drhtanju.”
Ali nikada nije izgubio svoju vjeru u Gospodina Isusa Krista, “Jer odlučio sam da dok sam s vama ne znam ništa osim Isusa Krista i to raspetog.” Suočen s takvim osobnim nedostacima i kritikama od strane Korinćana, čvrsto se držao svoje vjere u Isusa jer je ta vjera sama Božja snaga u njegovom životu, “Došao sam k vama s demonstracijom Duha i sile, tako da neka vaša vjera ne počiva na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili” (1 Kor 2,1-5).
Koliko god se kao Isusovi učenici osjećali nesposobnima pred izazovima i vlastitim siromaštvom, nikada ne smijemo izgubiti vjeru u Isusa Krista jer je ta vjera najmoćniji Božji dar nama. Upamtite da “Krist vjerom prebiva u našim srcima.” (Efežanima 3:17) Stoga naša vjera u Njega ima moć prevladati nad našim nedostatcima i nad svime što ovaj svijet može baciti na nas kao Njegove učenike. Sveti Ivan to potvrđuje ovim riječima: “Ovo je pobjeda koja pobjeđuje svijet, naša vjera.” (1Iv 5,4) Vjerujući u raspetoga i uskrsloga Krista, u sebi doživljavamo istu silu koja ga je uskrisila od mrtvih. Ništa na ovom svijetu ne može prevladati nad snagom koja je naša iz vjere u smrt i uskrsnuće Isusa Krista.
Kada Isus od nas traži da budemo “sol zemlje” i “svjetlo svijeta”, On ne traži od nas da budemo ili učinimo nešto bez dara vjere u Njega. Bez žive vjere u Njega ne možemo biti sol zemlje ni svjetlo svijeta. Onaj koji je došao “baciti oganj na ovu zemlju” (Lk 12,49) namjerava to učiniti u i kroz naša srca puna vjere. On je taj koji nam ulijeva radosnu nadu jer je “pobijedio svijet” (Iv 16,33). On je jedina sol i svjetlo ovoga svijeta, živi i djeluje u nama kad živimo u vjeri.
Bez vjere u Isusa Krista, on nas ne može preobraziti i ne možemo preobraziti naš svijet. Umjesto toga bit ćemo iskvareni i “evangelizirani” duhom ovoga svijeta. Bez ove vjere u Njega, ne možemo voljeti i služiti Bogu cijelo vrijeme, ali ćemo početi tražiti nešto za sebe zauzvrat. Također ne možemo cijelo vrijeme činiti dobro drugima jer će naša sebičnost dominirati nama. Bez vjere u Isusa Krista ne možemo nadvladati mnoge izazove i borbe koje postoje u ovom svijetu. Bez duboke vjere u Njega, ne možemo cijeniti ulogu boli i patnje u poslanju Crkve da dovede duše k Njemu. Kad nedostaje vjera u Njega, ne možemo cijeniti vrijednost ljudske duše otkupljene Njegovom krvlju. Na kraju, ne možemo navesti druge da upoznaju i zavole Boga ako nedostaje naše vjere u Njega.
Isus ima dvostruki poziv za nas Mt 5,13-16. Prvo, kada je tražio od nas da ne izgubimo slanost, tražio je od nas da ne izgubimo vjeru u Njega iz bilo kojeg razloga. Traži od nas da se držimo dara vjere koji smo primili u krštenju čak i usprkos osobnoj patnji, grijehu, slabosti, neuspjesima, kušnjama, progonima, odbačenostima, gubicima itd.
Drugo, kada je tražio da “naše svjetlo svijetli pred drugima kako bi mogli vidjeti naša dobra djela i slaviti našeg nebeskog Oca,” tražio je od nas da svoju vjeru dobro iskoristimo za slavu Božju i dobro drugih. Isus nas poziva da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta tako da ne izgubimo svoju vjeru u Njega, već tu vjeru dobro koristimo. Postajemo neukusna sol i beskorisne svjetiljke kada naša vjera u Njega nestane.
Draga moja braćo i sestre u Kristu, duh svijeta je vrlo jak, agresivan i poguban duh. Nemamo šanse donijeti puninu Evanđelja ovom svijetu i biti mu vjerni bez njegovanja duboke vjere u Krista. Mnogi skandali i heterodoksna učenja u Crkvi, te napuštanje vjere od strane mnogih, bolni su podsjetnici na ono što se događa kada pokušavamo angažirati ovaj svijet, a da nismo utemeljeni na našoj vjeri u Isusa Krista.
Obratimo se Mariji u ovim izazovnim vremenima. Nije li se i ona osjećala tako malenom pred svojim izazovnim pozivom kad je upitala: “Kako je to moguće kad nemam nikakav odnos s muškarcem?” Ali ona je vjerovala i držala se riječi anđela koji ju je uvjeravao o snazi vjere u Isusa: “Bogu je sve moguće.” (Lk 1,26-38) Vjerovala je tada i nikada nije izgubila vjeru u Isusa Krista ili u Njegovom poslanju. Naprotiv, nastavila je rasti u ovoj vjeri sve do mračnih trenutaka Kalvarije i kasnije. Neka i nama pomogne da u ovom trenutku održimo svoju vjeru.
Primajmo i mi redovito euharistiju. Bez obzira na izazove s kojima se danas suočavamo kako bismo živjeli i širili Evanđelje, Isus, “Začetnik i Savršitelj naše vjere” (Heb 12,2) dolazi prebivati u nama i obnoviti našu vjeru svojom snagom u svakoj Euharistiji. Nikada nemojmo izgubiti ovaj najmoćniji dar vjere, nego ga dobro koristimo kako bi nas učinio djelotvornim i punim nade soli zemlje i svjetlom svijeta.
Slava Isusu! Svaka čast Mariji!
Autor fotografije Mateus Campos Felipe na Unsplash
