Misa posvete ulja, pod kojom su svećenici obnovili svećenička obećanja, slavljena je na Veliku srijedu 16. travnja 2025. u sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Umjesto na Veliki četvrtak, ova misa slavi se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji redovito na Veliku srijedu kako bi svećenici iz cijele nadbiskupije mogli sudjelovati u što većem broju. Na ovaj dan se ujedno obilježava i Dan Djela svetog Petra apostola koje je utemeljeno kako bi se zauzelo za jednu od najhitnijih potreba u širenju evangelizacije: obrazovanje i formaciju mjesnog svećenstva podizanjem i održavanjem sjemeništa u misijskim zemljama pa su svećenici dali svoj prilog na tu nakanu.
Euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom. Koncelebriralo je pedesetak biskupijskih i redovničkih svećenika među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, tajnik Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés, generalni vikari mons. Slađan Ćosić i mons. Željko Čuturić te dekani i arhiđakoni.
Na misnom slavlju sudjelovale su redovnice raznih družbi i drugi vjernici te katolici djelatnici Ministarstva odbrane, časnici i vojnici vojnih struktura koji se srijedom redovito okupljaju na Svetoj misi u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a asisitirali su bogoslovi pod ravnanjem vlč. Ivana Rake.
Nadbiskup Vukšić pozdravio je na početku nuncija Chullikatta, provincijala Dadića, braću misnike i ostale vjernike te najavio da će se pod tom misom blagosloviti bolesničko ulje i ulje svete krizme kojima će Crkva – kako je kazao – po djelu svećenika bolesnicima zazivati zdravlje, krizmanicima jačanje u vjeri, novim ređenicima snagu u službi Kristovoj, a također će služiti i za posvetu oltara i za osnaženje Kraljevstva Božjega na zemlji. Zazvao je Božji blagoslov na sve okupljene kako bi, po svom obraćenju, postali „ulje radosti“ te u svom zvanju i poslanju svjedočili radost evanđelja.
Nakon što su pročitana misna čitanja, a evanđeoski odlomak pjevajući navijestio đakon Marin Petrović, nadbiskup Vukšić je na početku prigodne propovijedi, koju je naslovio „Duh Gospodnji me pomaza i posla blagovjesnikom biti siromasima“, podsjetio da je ovo euharistijsko slavlje poznato kao misa posvete ulja jer je, u skladu s prastarom crkvenom tradicijom, sastavni dio njezina obreda blagoslova bolesničkoga ulja i posveta ulja svete krizme. Naglasio je da ta sveta misa očituje zajedništvo prezbitera i biskupa, njihovu zajedničku čast dioništva u sakramentu svetoga reda, te je izraz „ponizne želje prezbitera za obraćenjem i njihove volje da nastave osobno i zajedničko služenje u naviještanju Evanđelja, dijeljenju sredstava spasenja, posredovanju Božje milosti radi širenja kraljevstva Božjega među ljudima“.
Govoreći potom o ulju kao „znaku koji ozdravlja od rana, koji osnažuje od slabosti“, podsjetio je da je prema biblijskom nauku (Rječnik biblijske teologije) ulje „dar Božji i, zajedno sa žitom i vinom, pripada među glavne namirnice kojima Bog blagoslivlje i nasićuje svoj narod“ (Pnz 11,14). Kazavši kako je ulje Božji dar i znak njegova blagoslova, a nedostatak ulja znak čovjekove nevjere, pojasnio je simboličko značenje ulja u Svetom Pismu riječima da „zelena maslina kao simbol naznačuje pravednika kojega je Bog blagoslovio i koji se uzda u Božju dobrotu“. Istaknuvši da je ulje i znamen buduće vječne sreće, podsjetio je da se uljem pomazuju kraljevi, „što je vanjski znak Božjeg izabranja i prisutnosti Duha Božjega u njima“.
Rekavši da su starozavjetni svećenici, a osobito veliki svećenik, bili pomazani, kao i proroci, podsjetio je da i Isus, na samom početku svoga javnog djelovanja, na sebe primjenjuje poznate riječi Izaije proroka o pomazanju kao svom proročkom dostojanstvu i poslanju koje iz toga proizlazi, a o čemu se govori o pročitanom odlomku iz Lukina evanđelja: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje” (Lk 4,18-19).
Nadalje je kazao da je biblijska poruka o ulju koje ublažava boli čovjekovih rana osnova značenja i uporabe ulja kod slavlja sakramenta bolesničkoga pomazanja te da veza između pomazanja i prisutnosti Duha Božjega, proročkoga dostojanstva i poslanja, predstavlja izvor korištenja i značenja ulja u kršćanskim sakramentima krštenja, potvrde i svetoga reda. „U govoru i simbolici današnjega liturgijskog događaja ulje naznačuje posvećenje i poslanje. Posvećenje u smislu osobne predanosti određenoj službi. U konkretnom slučaju to je također naša posvećenost svećeničkoj službi na koju nas je Bog izabrao, a mi slobodno pristali na to njegovo izabranje. A poslanje, o kojemu je danas riječ, je stvarno vršenje službe na koju smo izabrani i na nju pristali“, riječi su nadbiskupa Tome koji je pojasnio da ulje obilježava onoga tko je pomazan „ne samo po tomu što pokriva pomazanu površinu, već posebice time što prodire kroz pore u kožu pomazanika i doslovce miješa se s njim, ulazi unutra, utiskuje se u njega“.
Podsjećajući kako je u propovijedi svećenicima za vrijeme mise posvete ulja prošle godine papa Franjo upozorio da su svećenici „u suvremenim okolnostima u napasti dopustiti da prevlada veličina problema nad veličinom Božjom“, naglasio je važnost, osobito u trenucima poteškoća, uzajamne solidarnosti svećenika. „Posvema svjesni te napasti i okolnosti koje hrane takva osjećanja, znademo da biti blagovjesnik ljudima koji su ponizni u duhu, siromašni ohološću i spremni prihvatiti Riječ Božju, te njima naviještati i svjedočiti, znači nuditi im, ponizno i ustrajno, ‘ulje’ milosrđa Božjega i njime prožimati njihove živote i ponašanja. Jer Krist, pomazanik Božji, je svjedok i posrednik milosrđa Božjega. To je i osnovno poslanje Crkve. A i svećenici su pomazani samo zato da bi bili posrednici milosrđa Božjega“, naglasio je pastir Crkve vrhbosanske koji je posvijestio je svećenicima da su pozvani „razlijevati ulje utjehe Božje svima koji su ožalošćeni ili osamljeni u suvremenom društvu“ te donositi „duhovno ulje – Kristove nade i njegove radosti, ulje Kristovih svjedoka“.
Nakon homilije je uslijedio obred obnove svećeničkih obećanja koje je svaki svećenik dao na dan svog ređenja.
Za vrijeme svete mise nadbiskup Vukšić blagoslovio je bolesničko ulje i posvetio ulje svete krizme koja su svećenici uzeli nakon euharistijskog slavlja i ponijeli u svoje župne zajednice. (kta)
