Put prema inkluzivnijoj i suradnijoj Crkvi se nastavlja, potvrđuje nadbiskup Dabula Mpako. Kako se približava drugo zasjedanje Redovite opće skupštine Biskupske sinode, svećenici su pozvani da postanu pokretačka snaga sinodalnosti unutar svojih zajednica.
S. Roselyne Wambani Wafula
Nadahnut pozivom Drugoga vatikanskog koncila na Crkvu u zajedništvu, papa Franjo pokrenuo je Sinodu o sinodalnosti, poziv na inkluzivniju, suradničku Crkvu – sinodalnu Crkvu. Poziv svim članovima na aktivno sudjelovanje u životu Crkve. Ali kako se bliži drugo zasjedanje Sinode, ostaje ključno pitanje: Kako ćemo tamo doći? Kako možemo premostiti jaz između ideala i stvarnosti? Nadbiskup Dabula Mpako iz Pretorije, Južnoafrička Republika, u intervjuu za Vatican News, daje važan doprinos: “Svećenici moraju postati katalizatori za sinodalne zajednice.”
Poslušajte razgovor s nadbiskupom Mpakom
Od hijerarhije do suradnje
U svom intervjuu za Vatican News, nadbiskup Dabula Mpako iz Metropolitanske nadbiskupije Pretorije, Južna Afrika, naglašava potrebu za “promjenom paradigme” unutar Crkve. Ova promjena zahtijeva odmak od hijerarhijskog, svećeničko-centričnog modela prema sinodalnom modelu koji prihvaća puno sudjelovanje cijelog Božjeg naroda i osnažuje sve svoje članove. “Svećenici se moraju osloboditi klerikalnih stavova i navika,” rekao je, “postati ne samo vođe, već katalizatori za zajednice da prihvate zajedničko donošenje odluka.” Nadbiskup Dabula Mpako, ključni glas na Sinodi, kaže: “Postoji potreba za ‘duhovnim obraćenjem’ na svim razinama – osobnoj, župnoj, biskupijskoj i univerzalnoj.” Ovo obraćenje, objašnjava, zahtijeva preobrazbu u stavovima i navikama samih svećenika. Presudno je napustiti “klerikalne stavove”. Umjesto toga, svećenici su pozvani postati “katalizatori sinodalnih zajednica”. Ova nova uloga zahtijeva duh suradnje, gdje svećenici djeluju kao pomagači i vodiči, osnažujući glasove laika i redovnica i braće unutar Crkve.
Prihvaćajući sinodalne kreposti
Ovaj novi model zahtijeva njegovanje “sinodalnih vrlina”, objašnjava nadbiskup Mpako. Lideri moraju aktivno “ići na periferije”, pozorno osluškujući glasove onih koji se često osjećaju marginaliziranima. To zahtijeva otvorenost za različite perspektive i spremnost da se nadiđe sam sebe i ponizno primi nove uvide.
Izgradnja sinodalne Crkve: hodati zajedno
Nadbiskup ističe važnost zajedničkog hoda, ne samo unutar župa, nego diljem biskupija i sveopće Crkve. Sinodalnost nije rješavanje problema, već stvaranje novog modela: Crkve prožete Duhom Svetim, gdje strukture i procesi prirodno odražavaju duh suradnje. To znači odmaknuti se od hijerarhijskog modela odozgo prema dolje prema onom gdje svi, i svećenstvo i laici, imaju svoj glas. “Ovdje se ne radi o rješavanju problema, radi se o potpunoj transformaciji”, inzistira.
Oživljavanje duha Drugog vatikanskog sabora: preobražena Crkva
„Osnovno načelo Crkve kao ‘zajedništva’ i ‘Božjeg naroda’ već je uspostavljeno na II. vatikanskom saboru. Sada je vrijeme da ponovno oživimo ovaj duh, pretvarajući lokalne crkve, župe i biskupije u živahne zajednice u kojima se svi glasovi čuju i cijene”, kaže nadbiskup Mpako. Ova će transformacija revitalizirati postojeće strukture, osiguravajući da rade s obnovljenom predanošću zajedničkom donošenju odluka.
Usmjerena budućnost: Izgradnja na prvom koraku
U susret drugom zasjedanju Sinode, nadbiskup Mpako izražava povjerenje. Već su obavljene opsežne konzultacije i rad na pripremnom dokumentu (Instrumentum laboris) napreduje. Ovakav fokusirani pristup, vjeruje, dovest će do produktivnijeg okupljanja u odnosu na prvu sesiju.
Put prema sinodalnoj Crkvi je jasan: predanost sinodalnim vrlinama i duh suradnje koji nadilazi geografske i hijerarhijske granice. Prihvaćanjem ovog novog modela, Crkva se može pomaknuti s propovjedaonice na partnerstvo, osnažujući sve svoje članove da zajedno grade življu i inkluzivniju budućnost.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
