Na svetkovinu Velike Gospe u crkvi svetoga Jeronima okupili su se brojni vjernici, među kojima i gosti koji se nalaze na odmoru u Pučišćima, moleći i pjevajući za osobne i obiteljske potrebe. Gospin kip za tu prigodu bio je postavljen u podnožju središnjega oltara na štovanje vjernicima. „Okupili smo se kako bismo zahvalili Gospodinu na velikim djelima koja je učinio Blaženoj Djevici Mariji, a po njoj i cijeloj Katoličkoj Crkvi. Bog je spreman i s nama učiniti čudesna djela“, rekao je nadbiskup uvodeći vjerničko mnoštvo u euharistijsko slavlje.
„Uznesena je Marija dušom i tijelom na nebo. Raduju se anđeli, svetci i cijela Katolička Crkva. I mi se radujemo, jer u Mariji prepoznajemo izvanredne Božje darove. Ovo je blagdan radosti i nade u cijelom kršćanskom svijetu“, rekao je nadbiskup. Osvrnuo se, pri tom, na važnije sabore u Crkvi koji su definirali nauk o Blaženoj Djevici Mariji. Podsjetio je da je još Efeški sabor 431. godine odlučio da se Mariju s pravom može nazivati Bogorodicom te kako je takva saborska odluka donijeta u ideološki dramatičnom vremenu. Nadbiskup je pojasnio kako je u to vrijeme Katolička Crkva preko svojih sinodalnih otaca izbjegla opasnosti toga vremena koje su prijetile Crkvi, a to su, kako je naglasio mons. Eterović, bili politeizam te naglašavanje duhovnih vrijednosti i zanemarivanje materije.
Naveo je, nadalje, kako je papa Siksto III. godine 432. počeo graditi velebnu baziliku u Rimu Santa Maria Maggiore i tako podržao odluku općeg sabora. Nadbiskup je ustvrdio kako od tada po cijelom kršćanskom svijetu niču crkve, kapele i kipovi Blaženoj Djevici Mariji. Govoreći o povijesti štovanja Marije u hrvatskome narodu, ustvrdio je kako se ta pobožnost brzo proširila. „Možemo reći da je hrvatski narod marijanski narod“, poručio je apostolski nuncij. Nadbiskup je podsjetio i na štovanje Marije u Župi Pučišća, rekavši kako o tom štovanju svjedoči crkva podignuta na Botku 1482. godine, posvećena Gospi uznesenoj na nebo.
Nadbiskup je istaknuo je kako je dogmu Katoličke Crkve o Marijinu uznesenju na nebo proglasio papa Pio XII. 1950. godine. „Dogmatske odluke nisu česte, ali su važne, i to u pojedinim vremenima kako bi kršćane usmjerile da ne zalutaju prema modernim ideologijama koje se javljaju i u naše vrijeme. Jedna od ideologija je materijalizam koji ističe materiju. Današnji blagdan upravo nadilazi materijalističko shvaćanje. Stvoreni smo na sliku Božju. Bog hoće da na kraju vremena i naše tijelo uskrsne te se sjedini s dušom“, pojasnio je, poručivši kako je blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije blagdan nade i vjere u vječni život.
Nadbiskup je napomenuo kako govor o vječnom životu ne znači da kršćani trebaju zaboraviti svoje svakodnevne dužnosti i potrebe koje imaju kao pojedinci, članovi obitelji i nacionalne zajednice. „Dok iščekujemo vječni život moramo se boriti da ovaj život na Zemlji bude što dostojniji ljudske osobe“, protumačio je. Naglasio je kako se u prvome redu nasilje i rat protive ljudskome dostojanstvu. Spomenuo je tako rat u Ukrajini i na Bliskom istoku, dodavši kako se radi o velikoj opasnosti za svijet. Istaknuo je da je jeruzalemski patrijarh Pierbattista Pizzaballa pozvao kršćane u Svetoj zemlji, ali i u svijetu, da se mole za mir. „Izgleda da je diplomacija barem trenutačno nemoćna. Izgleda da različite inicijative nemaju ploda. I zato je patrijarh pozvao kršćane svijeta da zamolimo intervenciju Neba, Marije koja je Majka mira“, poručio je.
Slavlje Velike Gospe završilo je svečanim ophodom Božjega puka s kipom Gospe od ružarija ulicama mjesta i po obali. Marijin kip su prema tradiciji na ramenima nosili pripadnici Dobrovoljnoga vatrogasnog društva iz Pučišća. Na misi i u svečanoj procesiji s mnoštvom vjernika pjevanje je predvodio Zbor svetoga Jeronima pod ravnanjem s. Danijele Mihić.
Slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije u pučiškoj Župi započelo je na uočnicu, 14. kolovoza, okupljanjem vjernika pred crkvom Gospe na Botku gdje je pjevana Večernja i slavljena misa bdjenja. (Jadran Bašić)
