Mladomisnik Luka Jakopić proslavio je svoju prvu svetu misu u crkvi svetog Feliksa i Fortunata u Šišanu. Svećenici koji su za ovu prigodu stigli iz Splita, Rijeke, Poreča i Pule, te četvorica đakona, župnik don Armando Ilich, rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Vedran Torić i mladomisnik u procesiji su, iz obližnje kapelice posvećene Presvetom Trojstvu, stigli do župne crkve gdje se okupilo mnoštvo naroda.
Don Vedran je u homiliji povezao slavlje svetkovine Presvetog Trojstva i odnos triju božanskih osoba sa svećeničkim pozivom. Istaknuo je kako je navještaj svetkovine Presvetog Trojstva poslanje Crkve, odnosno poslanje svih nas kako to donosi Katekizam Katoličke Crkve: „Cijelim svojim bićem i u svim svojim članovima Crkva je poslana da navješćuje i svjedoči, da ostvaruje i širi tajnu zajedništva Presvetoga Trojstva“ (KKC 738). Presveto Trojstvo uvijek ostaje misterij, otajstvo, tajna i nadilazi naš razum, no ipak se u isto vrijeme otkriva i pušta, ne samo da proniknemo u taj misterij koji nas nadilazi, nego još više, da taj misterij prodre u nas kako bi se, kako kaže Isus, On i Otac nastanili u nama, prebivali na stvarni način u nama. Ljubav, kojom je Otac ljubio Sina i kojom Sin ljubi svoga Oca, nastanjuje se u nama i u tom duhu mi postajemo jedno, kao što su Otac i Sin jedno.
Tumačeći evanđelje, don Vedran je rekao kako „nitko ne govori o sebi, nitko ne traži ništa za sebe, svi govore o drugome, svatko od njih ljubi drugoga: svatko od njih radi za drugoga i svatko od njih trojice žrtvuje za drugoga. A onaj Drugi, koji je ljubljen, prihvaća ga i proslavlja i pritom nitko nije zapostavljen jer Otac govori Sinu i Duhu, Sin o Ocu i Duhu, a Duh o Ocu i Sinu. I nije li to zapravo ljubav? Ljubav nije ništa drugo do li predanost dugom.“
Ovaj izričaj ljubavi sveti Augustin sažima u pitanje: Što li je toliko tvoje koliko ti sam; i što li toliko nije tvoje koliko ti sam; ako ono što jesi, pripada drugome? To znači da imati drugoga uz sebe, ne biti sam u svojoj nutrini, odražava sjaj Presvetog Trojstva.
Na kraju homilije, don Vedran se obratio mladomisniku: „Dragi don Luka! Dar svećeništva nije samo dar Tebi nego i Božji dar nama. Želimo Ti, da sve ono što je Božje bude tvoje i da sve ono što je Tvoje, bude Božje. Na taj neizmjerni dar poziva, svećenik jedino može odgovoriti svojim predanjem, darivanjem i primanjem svega u Bogu jer što li je toliko svećenikovo koliko on sam, i što li toliko nije svećenikovo koliko on sam. Jer ono što on jest, sve pripada Bogu.
Dragi don Luka! Neka cijeli tvoj život bude proslavljanje Boga, govor o Bogu, svjedočenje Boga, a tvoja riječ neka bude živa jer kada je živa, tek tada život govori. Neka tvoje svećeništvo bude odraz Presvetoga Trojstva.“
Na kraju misnoga slavlja, u ime župne zajednice čestitku je uputio župnik Armando Ilich, a mladomisnik je prisutnima uputio riječi zahvale udijelivši mladomisnički blagoslov. Misno slavlje glazbeno je animirao zbor mladih koji su, na poziv župnika, došli iz Rijeke.
Luka Jakopić rođen je 25. rujna 1981. godine u Puli, od oca Borisa i majke Lorete rođ. Božac. Kršten je 23. kolovoza 1982. godine u Medulinu, dok je sakrament potvrde primio 30. lipnja 1996. u župi sv. Feliksa i Fortunata u Šišanu.
Nakon završene osnovne i srednje tehničke škole upisao je Geodetski fakultet u Zagrebu, gdje 2005. stječe naslov Inženjera geodezije. Potom je tri godine radio u Područnom uredu za katastar Pula te 11 godina u poduzeću „Cesta“ d.o.o Pula. Prepoznavši Božji poziv, 2019. godine upisuje filozofsko teološki studij u Rijeci, potom zbog zatvaranja Riječke bogoslovije nastavlja studij u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu gdje je diplomirao u srpnju 2024. Za đakona Porečke i Pulske biskupije zaređen je 30. studenoga 2024. u pulskoj katedrali, a za svećenika Porečke i Pulske biskupije zaređen je 14. lipnja 2025. godine u pulskoj katedrali, po rukama porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Štironje.
