Rose Sagna, voditeljica projekta migrantica u Caritasu Senegala
Rose je išla na Svjetski dan mladih 2016. u Krakowu kao dio delegacije #YoungCaritas. Pričala je mladima iz cijelog svijeta o svom radu s Caritasom Senegala.
Prvi put sam na Svjetskom danu mladih i bilo mi je jako lijepo upoznati druge ljude iz Caritasa. To su ljudi koji su mladi poput mene (imam 28 godina), imaju posao i odgovornu poziciju u udruzi Caritas.
Vodim projekt za migrantice koje dolaze sa sela u Dakar. U ruralnim selima u Senegalu često ima vrlo malo posla. Ova situacija se pogoršava kada dođe kišna sezona. Kad žene napuste svoje selo kako bi našle posao u gradu, žive u jako lošim uvjetima. Često žive u kolibama iza tržnice, po 15 u sobi, nema ni tuša ni wc-a. Ponekad postoji samo jedan WC za cijelo susjedstvo. Stvarno je teško.
Rose Sagna govori o svom radu s Caritasom Senegal na Svjetskom danu mladih u Krakowu, Poljska. Fotografija Caritasa Poljske
Te žene moraju raditi težak posao, poput mljevenja prosa ili pranja posuđa cijeli dan. Često se njihova prava ne poštuju, primjerice poslodavci im odbijaju dati plaću koju su na početku dogovorili. Daju im manje novca i onda dobiju otkaz.
Caritas prilazi tim ženama i pita ih što im treba. Kažu da ne bi dolazile u Dakar, da imaju dovoljno novca da prehrane svoju djecu u selima, pa smo postavili naš program za migrantice.
Pomažemo ženama migranticama da pokrenu mala poduzeća dajući im mikrofinanciranje. Također podižemo svijest među ženama u Dakaru kako bi se vratile u svoja sela. Žene se pomalo bave vrtlarstvom kako bi mogle prodavati povrće na tržnicama. Mi kupujemo šivaće strojeve kako bi mogli živjeti kao krojačice, a drugi postaju sitni trgovci koji kupuju i prodaju na tržnici.
Opći cilj je da se te žene vrate u svoja sela, kako bi mogle živjeti u svojim kućama i brinuti se o svojoj djeci. To je ono što sve žene žele.
Caritas Senegala pokušava im pomoći da steknu financijsku neovisnost. Vidjeli smo da se uz malo ekonomske pomoći i malo obuke žene organiziraju u grupe i rade upravo to. Grupa je ta koja se brine o povratu novca. Svaka se žena potiče na štednju kako bi mogla investirati u vlastitu budućnost i biti korak bliže financijskoj neovisnosti. Neki od njih čak dođu do točke kada im više ne treba naša pomoć jer su zaradili dovoljno novca za potporu vlastitim aktivnostima.
Ovaj je projekt usmjeren na unutarnje migrantice unutar Senegala, ali često razmišljam o širem problemu migracije iz zapadne Afrike prema Europi.
Kad god razgovaram s mladim ljudima koji žele napustiti Senegal, oni uvijek kažu: “Ovdje nema ničega za mene, moji roditelji su siromašni i nemam im što dati – ne mogu im priuštiti ni doručak.”
Migracija je tako komplicirano pitanje. Kad sam završio studij, bio sam dvije godine nezaposlen. Roditeljima nisam mogla ništa dati. U Senegalu je pitanje časti nemogućnost doprinosa vašem uzdržavanju.
No, po mom mišljenju, migracija u Europu nije jedino rješenje. Potencijalni migranti mogli bi iskoristiti novac koji daju trgovcima ljudima (tisuće eura) za razvoj malog projekta u svojoj zemlji. Na taj način mogu doprinijeti svojoj zemlji.
Ako se stvarno posvetite onome što radite i marljivo radite, stvarno možete napraviti razliku. Možete čak doći do točke kada otvarate radna mjesta za druge.
Ima nekih migranata koji su otišli u Francusku, ali su se nakon toga vratili kako bi ulagali u svoju zemlju. Postoje mreže mladih poduzetnika. Zaista se nadam budućnosti u kojoj bi ti mladi ljudi mogli uložiti svoje vrijeme i talente u izgradnju Senegala.
Mnogo je mladih ljudi koji rade u Caritasovim organizacijama diljem svijeta i želio bih ih ohrabriti da ustraju u svom radu i da također uzmu k srcu najbolji interes osobe kojoj pomažu. To znači staviti se na mjesto drugih, pomoći im da budu neovisni kako bi mogli prevladati poteškoće. To znači gledati na druge sa suosjećanjem i s Kristovom ljubavlju u njihovim srcima.
