Dok se Papua Nova Gvineja priprema dočekati papu Franju u rujnu, Misionari Presvetog Srca Isusova šire Evanđelje nudeći obrazovne i zdravstvene usluge udaljenim zajednicama.
Autor: Claudia Torres
Katolička crkva odigrala je ključnu ulogu u obrazovnim i zdravstvenim sektorima Papue Nove Gvineje, koji se suočavaju s brojnim izazovima zbog nedostatka potpore vlade.
Otac Sylvester Warwakai, provincijski poglavar Misionara Presvetog Srca Isusova u provinciji Papua Nova Gvineja, dao je tu potvrdu u intervjuu za Vatican News uoči apostolskog putovanja pape Franje u naciju od 6. do 9. rujna.
Misionarke trenutno djeluju u sedam biskupija, vrše župni rad, podučavaju i njeguju. Većina župa u kojima služe ima školu jer, kako je objasnio otac Warwakai, škole su ključne za razvoj katoličke vjere.
Otkako je Papua Nova Gvineja stekla neovisnost 1975., uspostavljen je novi dogovor između vlade i Katoličke crkve, što je rezultiralo stvaranjem Katoličke obrazovne agencije i Katoličke zdravstvene službe, u partnerstvu s Odjelom za obrazovanje odnosno Odjelom za zdravstvo .
Misionari ne posjeduju nikakve objekte; nego djeluju u suradnji s biskupijama iu postojećem okviru.
Otac Warwakai objasnio je da je rad Katoličke crkve posebno važan u teško dostupnim ruralnim područjima bez državnih službi.
“Mi ne radimo u gorskoj regiji Papua New Uinea; međutim, imamo misije u većini ruralnih dijelova zemlje. Trenutno dvije naše župe u planinskim regijama biskupije Bereina i Kerema su župa sv. Ivana Vianneya, Tapini i Presvetog Srca Bema”, rekao je. “One imaju škole, osnovne i srednje škole i zdravstvene ustanove. Oni potpadaju pod Tajništvo katoličkog obrazovanja i Katoličke zdravstvene službe obiju biskupija, ali njima upravljaju naši svećenici i braća. Zbog sve lošijeg stanja cestovne mreže, jedino prijevozno sredstvo kojim se može doći do obje planinske župe je zrakoplov.”
Požalio se da su u posljednjih 20 godina “zdravstvene usluge i obrazovni sustav zakazali na mnogo načina jer postoji vrlo mala potpora vlade u smislu subvencija koje su dodijeljene institucijama kojima upravlja Crkva, posebno zdravstvu i obrazovanju. Ponekad te subvencije ne stignu na vrijeme, a škole se jednostavno zatvore.”
Što se tiče zdravstvenih ustanova, otac Warwakai je objasnio da ponekad ne dobivaju državna sredstva potrebna za kupnju lijekova, što rezultira “ljudi umiru od izlječivih bolesti”.
Često, dodao je, te ustanove moraju smanjiti svoje operacije i “poslužu samo određene slučajeve koji su vrlo opasni po život, poput majki koje rađaju ili nekoga tko će umrijeti od malarije.”
Otac Warwakai izrazio je zabrinutost da se ovaj problem ograničenih sredstava i financijske potpore uvlači u gradove i druga ruralna područja.
Kako bi se suprotstavili nedostatku vladine potpore, Misionari Presvetog Srca Isusova služe “ne samo katolicima nego i općoj populaciji”.
Otac Warwakai je potvrdio da je zdravstveni sektor jedno od glavnih područja u kojem Crkva nastavlja biti “svjedok evanđeoskih vrijednosti” usred “svih nedaća i izazova” s kojima se zemlja suočava.
Izrazio je zahvalnost za potporu koju dobivaju od Katoličke biskupske konferencije Papue Nove Gvineje i Salomonskih Otoka te od različitih redovničkih zajednica i misionara prisutnih u zemlji.
Rekao je da većina ograničene pomoći koju Misionari Presvetog Srca primaju dolazi iz inozemstva, uključujući agencije u Australiji i Europi. “Mi improviziramo s onim što imamo, iako to nije dovoljno”, požalio se.
Okrećući se potom nadolazećem putovanju pape Franje u Aziju i Oceaniju, koje će uključivati zaustavljanje u Port Moresbyju, glavnom gradu Papue Nove Gvineje—prekinuto kratkim posjetom gradu Vanimo 8. rujna—otac Warwakai rekao je da će „će dati neki osjećaj pripadnosti, nade i malo optimizma” misionarima koji služe papuanskim zajednicama, kao i drugim biskupijama i ustanovama izvan glavnog grada.
Pojasnio je da se župe u nadbiskupiji Port Moresby pripremaju molitvom i duhovnim vježbama.
“Ponosni smo, zaista smo sretni”, istaknuo je, napomenuvši da je posljednji put papa kročio u Papuu Novu Gvineju 1995., kada je sveti Ivan Pavao II. putovao onamo na beatifikaciju Petra To Rota.
Sada, s Apostolskim putovanjem pape Franje, mlađe generacije imat će priliku iz prve ruke iskusiti blizinu Svetog Oca.
“On nam na neki način daje energiju, povjerenje da nismo zaboravljeni”, rekao je otac Warwakai. “Sretni smo i postoji određeni osjećaj zajedništva među svima, i molimo se da Papin dolazak donese osjećaj nade” i “neki oblik promjene za naše vođe.”
Prisutnost Svetoga Oca, potvrdio je, “daje neki osjećaj realne perspektive i obećavajuće nade koja ide naprijed u budućnost”, uključujući i sektore obrazovanja i zdravstva.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
