Siro-malabarska Crkva – jedna od najvećih istočnih Crkava u punom zajedništvu s Rimom – izabrala je novog „Poglavara i Oca“, glavnog nadbiskupa Raphaela Thattila. Kako bismo saznali više o Crkvi, razgovarali smo s o. Clementom Padathiparambilom, generalnim upraviteljem siro-malabarskih vjernika u Europi.
Autor: Christopher Wells
S gotovo pet milijuna vjernika, Siro-Malabarska crkva druga je najveća istočna crkva u potpunom jedinstvu s Rimom. Prateći svoje podrijetlo od apostola svetog Tome, Crkva je svoje ime dobila po korištenju istočnosirijske liturgije (Božanska liturgija Addai i Mari) i po korištenju sirijskog dijalekta kao svog liturgijskog jezika, te po svom podrijetlu u “Malabaru ”, sada indijska država Kerala.
Ranije ovog tjedna, sirsko-malabarska biskupska sinoda izabrala je novog glavnog nadbiskupa, Raphaela Thattila, koji je, uz Papinu potvrdu, postao “Otac i Glava” samoupravne (“sui iuris”) Crkve.
„Glava je onaj koji vodi ljude… otac je onaj koji brine, dijeli i moli“, kaže otac Clement Padathiparambil, generalni koordinator siro-malabarskih vjernika u Europi, koji je došao u urede Radio Vatikana kako bi reci nam više o njegovoj Crkvi.
“Sirsko-malabarska crkva je Crkva sui iuris”, objašnjava on. „To je autonomna Crkva sa svojom poviješću, svojom liturgijom, svojom duhovnošću, tradicijom, teologijom; i naravno, u zajedništvu sa svim istočnim Crkvama, imamo kanonsku stegu.”
Novoizabrani glavni nadbiskup Mar Raphael Thattil
Crkva migranta
Otac Klement dalje kaže da je Siro-Malabarska Crkva misionarska Crkva. “I to je također migrantska Crkva, jer je jedna trećina siro-malabarskih katolika izvan Kerale.” Napominje da postoji više Eparhija (ili Biskupija) izvan Kerale nego što ih ima u državi, spominjući zajednice u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Velikoj Britaniji, Australiji i kontinentalnoj Europi.
Primjećuje “veliki” priljev migranata u mjesta kao što su Italija, Irska i Njemačka, kao i u zemlje istočne Europe uključujući Latviju, Gruziju i Armeniju.
“Velika je, teška zadaća za Sirsko-Malabarsku Crkvu brinuti se za Crkvu migranata”, kaže fra Klement.
Misionarska Crkva
No, nastavlja, to je i misionarska Crkva. “Što se tiče onoga što sam rekao o misionarskoj Crkvi izvan Kerale, posebno u sjevernoj Indiji, imamo puno migranata” koji rade u različitim dijelovima zemlje.
Otac Klement, također, primjećuje da, poput Latinske Crkve, Sirsko-Malabarska Crkva ima „puno” misionara koji su „otišli u različite dijelove svijeta, radeći u latinskim kongregacijama, latinskim redovničkim institutima kao redovnička braća i sestre. .”
Dakle, kaže on, “Vrlo sam ponosan na Siro-Malabarsku katoličku crkvu, koja vuče svoje korijene iz 52. godine naše ere kada nam je sveti Toma propovijedao Radosnu vijest.”
Poslušajte razgovor s fra Klementom Padathiparambilom
Pročitajte cijeli intervju s ocem Clementom Padathiparambilom, generalnim koordinatorom Syro-Malabar vjernika u Europi:
Moje ime je Clement, otac Clement Padathiparambil. Trenutačno sam generalni koordinator siro-malabarskih vjernika u Europi. Imamo apostolsku vizitaciju, a apostolski vizitator je biskup Stephen Chirappanath, a ja sam njegov generalni koordinator.
Imamo više od 150 zajednica diljem Europe, a zapravo Siro-Malabarsku Crkvu [spread throughout the world] je druga najveća istočna sui iuris Crkva u jedinstvu sa Svetim Ocem.
Upravo je nedavno, proteklih dana, Biskupska sinoda izabrala novog glavnog nadbiskupa, Glavu i Oca vaše Crkve. Izbor je potvrdio naš Sveti Otac papa Franjo. Međutim, mnogi ljudi možda ne znaju puno o siro-malabarskoj crkvi. Možete li nam reći samo nešto o tome što je karakteristično za vašu crkvu i zajednicu?
Siro-malabarska Crkva je Crkva sui iuris; to je autonomna Crkva koja ima svoju povijest, svoju liturgiju, svoju duhovnost, tradiciju, teologiju i, naravno, uz zajedništvo sa svim istočnim Crkvama imamo kanonsku disciplinu.
I to je Crkva, to je misionarska crkva.
Također je migrantska crkva jer je jedna trećina siro-malabarskih katolika izvan Kerale, odakle je nastala zbog propovijedanja svetog Tome apostola.
A prema nedavnim statistikama, gotovo 5 milijuna katolika nalazi se u Siro-Malabarskoj katoličkoj crkvi.
Imamo više eparhija, ili biskupija, izvan Kerale, pa čak i izvan Indije.
Možete vidjeti vrlo dobro u Chicagu, u SAD-u; u Velikoj Britaniji, Velika Britanija; a mi imamo [eparchies] u Kanadi Mississauga; onda u Australiji imamo [one] u Melbourneu; i trenutno u Europi, imamo apostolsku vizitaciju, tako da je u procesu rasta do autonomne situacije ili što reći da imamo crkveno područje. Tako da to očekujemo.
I nedavno imamo radosnu vijest o novom glavnom nadbiskupu, Mar Raphaelu Thattilu.
Njegova eminencija kardinal George Alencherry bio je bivši veliki nadbiskup, [now] glavni nadbiskup u miru, a tijekom njegove službe postignut je velik napredak za Siro-Malabarsku Katoličku Crkvu.
A prije toga bio je kardinal Varkey Vithayathil. Također je dao izvanredan doprinos Siro-Malabarskoj katoličkoj crkvi.
Prije toga, imamo kardinala Anthonyja Padiyaru s Papinskim delegatom Marom Abrahamom Kattumanom. I bila je to zajednica u velikom procvatu od podizanja siro-malabarske crkve kao glavne nadbiskupske crkve sui iuris.
Možete li nam malo govoriti o nekim nadama koje imate za crkvu i nekim izazovima s kojima se Crkva suočava u ovom trenutku povijesti?
Naravno, imamo mnogo toga za reći, jer gdje god da odem – bio sam u Irskoj zadnjih pet godina, trenutno sam zadnjih godinu dana ovdje u Italiji, seleći se na različita mjesta, posebno u Njemačkoj – postoji veliki priljev migranata, pa čak i u Irsku, pa čak i u zemlje istočne Europe, gdje imamo mnogo studenata koji dolaze u Latviju, Gruziju, Armeniju i sva ta mjesta.
Naravno, bilo je studenata u Ukrajini i tijekom rata svi su se vratili u Indiju.
Dakle, osobno postoji ogroman priljev migranata, posebno studenata koji žele studirati.
Zapravo, velika je, teška zadaća za Siro-Malabarsku crkvu brinuti se za crkvu migranata.
A što se tiče onoga što sam rekao o misionarskoj crkvi: izvan Kerale, posebno na sjeveru Indije, imamo puno migranata, kao i puno misionara koji rade u različitim dijelovima Indije.
Čak su i mnogi misionari iz naše Crkve, poput Latinske Crkve, otišli u razne krajeve svijeta, radeći u latinskim kongregacijama, latinskim redovničkim ustanovama kao redovnice i braća i svećenici.
Tako da sam vrlo ponosan na Siro-Malabarsku katoličku crkvu, koja vuče svoje korijene iz 52. godine naše ere kada nam je Sveti Toma propovijedao Radosnu vijest.
I s tim u vezi, možete li govoriti nešto o odnosu između Siro-Malabarske Crkve i drugih Katoličkih Crkava i Latinske Crkve?
Naravno, u Kerali imamo zajedništvo različitih crkava. Imamo latinske biskupije i siro-malankarske biskupije.
Dakle, ove crkve rastu u zajedništvu.
Imamo Vijeće katoličkih biskupa u Kerali. Imaju sastanke u različitim prilikama i okupljaju se zbog različitih zajedničkih pitanja, ako postoje [any]a također imaju povremene sastanke.
Isto je i s katoličkom biskupskom konferencijom Indije. Tu se također okupljamo, okupljaju se biskupi, a također imamo različite odjele. Kao što imamo dikasterije u Vatikanu, imamo i različite odjele za evangelizaciju, za vjeru, za milosrđe, za medije, sve.
Tako možemo vidjeti u samoj Indiji zajednicu različitih crkava, posebno latinskih crkava, Crkvu Syro-Malankara, koja je ponovno pridružena 1930. pod predsjedanjem ili vodstvom Mara Ivanusa [ed. Ivanios Givergis Thomas Panikervitis (Panickerveetil)].
Sada je to također glavna nadbiskupska Crkva koja ima svog poglavara Basiliusa Mar Cleemisa, Njegovu Eminenciju ili Njegovo Blaženstvo.
Tako znamo i osjećamo prisutnost zajedništva Crkava u samoj Kerali.
I ta povijesna arena ili područje nadahnulo je naše misionare da idu na bilo koje mjesto u bilo koje vrijeme; bez obzira na mjesto, kastu, vjeroispovijest ili religiju, mogu se kretati.
To je ono što vidim u misionarima siro-malabarskog naroda, također siro-malabarskim svećenicima i redovnicima posebno.
Puno ti hvala. Ima li još nešto što biste jutros htjeli dodati?
S obzirom na nedavni izbor glavnog nadbiskupa, Poglavara i Oca naše Siro-Malabarske Crkve, Mar Raphaela Thattila: On je Poglavar; glava je ta koja vodi narod i [deals with] ljudi.
I mislim da smo sinodalni oci, milošću Duha Svetoga, izabrali ovu veliku osobnost.
I On je Otac Crkve. Otac je onaj koji brine i koji dijeli i koji moli. I jako sam sretan što će to učiniti.
On ima veliko crkveno iskustvo kao svećenik, kao biskup, jer znam da je bio pomoćni župnik u jednoj od župa.
Poslije je bio u Malom sjemeništu kao vicerektor i prokurator i prefekt itd. I bio je rektor velikog sjemeništa. Bio je crkveni savjetnik Pokreta Isusove mladeži. Bio je upravitelj koledža, St. Thomas College.
Bio je vicekancelar, kancelar, pobočni sudski vikar, sinkel, protosinkel, pomoćni biskup.
Prošao je razne stupnjeve crkvenih službi.
Bio je pomoćni biskup i biskup misionarske biskupije Shamshabad.
Dakle, s ovim ogromnim crkvenim iskustvom, on može voditi siro-malabarsku Crkvu usred svih kušnji i nevolja, boli i panike, brige i frustracija.
I jako sam sretan što dolazi iz Nadbiskupije Trichur.
I ja pripadam biskupiji Irinjalkuda.
I Sveti Toma se iskrcao u Kodungallur; kolijevka kršćanske vjere je u metropolitanskoj provinciji Trichur i on je iz tog mjesta, Trichur, i jako sam sretan što imamo dobrog Oca i Glavu.
I njegovo ime je Raphael – Raphael, znaš, [whose name means “healing of God”]. On može izliječiti rane ljudi.
On je osoba koja se kreće putem pape Franje, sinodalnim putem, zajedništvom, sudjelovanjem i poslanjem.
On je osoba koja sluša, čovjek koji strpljivo sluša. Strpljivo slušanje savršen je miris komunikacije.
I uživa u susretu s ljudima, susretima sa svećenicima, susretima s redovnicima, susretima s bolesnicima, susretima sa siromašnima.
On je dobar govornik, dobar je propovjednik. On mi je, zapravo, omogućio vježbu kad sam bio na drugoj godini sjemeništa. Još se toga sjećam.
Stoga sam vrlo sretan što je biskup Thattil poglavar i otac Siro-Malabarske katoličke crkve.
I ova Crkva ima puno toga za učiniti za Sveopću Crkvu, osobito u službi misije, u službi preseljenja.
I nadam se da će sve biti jasno u punini vremena kako Bog želi.
I molim za njega i molim za Siro-Malabarsku Katoličku Crkvu, i molim za cijelu Univerzalnu Crkvu, posebno za papu Franju, da vodi našu Crkvu u zajedništvu i zajedništvu.
Zamolio je biskupa Thattila da bude jako povezan sa siromašnima i onima koji su u potrebi. Dakle, u papi Franji vidimo srce pastira, a mislim da je i biskup Raphael Thattil osoba koja se može brinuti za siromašne i potrebite i koja može liječiti rane ljudi.
To je moje zapažanje i iskustvo o biskupu, Maru, Raphaelu Thattilu.
Posjetio je gotovo sve migrantske zajednice diljem svijeta [the] već siro-malabarska crkva.
A također i misionarska mjesta u Indiji.
Dakle, on ima puno iskustva na području migracija, na području misija i na području Crkve podrijetla, gdje smo mi, Kerala.
Transkript ovog intervjua uređen je radi duljine i jasnoće.
