S. Viktoriya Andrushchyshyna spašava djetinjstva uništena ratom. Kapljice dobrote dijeli u pograničnim područjima, gdje njezini anđeli radosti putuju u gradove i sela oslobođena od ruske okupacije. Citirajući papu Franju o činjenici da se ukrajinska djeca više ne smiješe, ona sebe smatra “časnom sestrom koja vraća osmijehe”.
Beata Zajączkowska
„Bojim se samo jedne stvari, da ću morati pokopati jedno od djece koju čuvamo“, kaže s. Viktoriya. Od samog početka ruske agresije na Ukrajinu počela je pronalaziti sigurna skloništa za majke s malom djecom i za trudnice.
Zaklon unutar postaje i anđeli radosti
“Tijekom prvog tjedna bombardiranja bili smo u podrumu, u strahu i počela sam se pitati kako mogu pomoći našoj djeci”, priča ona. Potom je otišla na željezničku stanicu gdje su se sklonile izbjeglice s istoka Ukrajine. Trudnica koju je tamo slučajno srela rekla joj je da je pripremila prostoriju u kojoj majke s djecom mogu biti sigurne.
Počela se brinuti o djeci prognanika koji su se sklonili u Vinicu. Okupila je grupu volontera i počela organizirati igre.
“Htjela sam djecu izvući iz tuge u kojoj su bila zarobljena”, kaže ona, naglašavajući da ratovi tjeraju djecu u režim koji je teško izdržati: ne mogu ići u školu, pa čak ni vani da se igraju. Kako bi projekt koji je tek počeo poprimati službenu ulogu, sestra se pridružila Kršćanskoj hitnoj službi koja je osnovana u Kijevu za pomoć ljudima nakon izbijanja rata 2014. Unutar nje stvorila je grupu za pomoć djeci pod nazivom “Anđeli radosti”.
Volonteri organiziraju novu anđeosku avanturu
Anđeoski poziv
Ime nije slučajno. S. Viktoriya pripada Družbi sestara od anđela, utemeljenoj 1889. godine kada je Crkvu žestoko progonio ruski car.
Upoznala ih je zahvaljujući teti s majčine strane: “Kad bi teta dolazila kod nas, uvijek je odlično svjedočila, a ja sam odlučila krenuti njezinim stopama”. Prve zavjete položila je 2005. godine i studirala pedagogiju koja je njezinu životu dala novi smjer.
“Rad s djecom moja je strast. To je zadatak koji zahtijeva veliku odgovornost. Uostalom, roditelji nam povjeravaju svoje radosti, sigurni u spoznaju da će biti sigurni i poučeni najvišim vrijednostima”, rekla je.
Priznaje da je to imala dobru praksu u svom domu, gdje je čuvala svoje četvero mlađe braće i sestara. Jedna od njezinih sestara krenula je njezinim stopama i pridružila se Sestrama anđela.
Anđeoske avanture u Ukrajini
Sestra koja vraća osmijehe
S. Viktorija trenutno radi u Žitomiru, ali stalno putuje u krajeve oslobođene od Rusa, sa svojim anđelima radosti. Pomoć je uglavnom namijenjena djeci prognanicima iz obitelji u teškoćama, čiji su očevi poginuli u ratu. U svakom projektu “Anđeoske avanture” sudjeluje između 50 i 70 djece.
“Dođemo ranije, ukrasimo sobu balonima, donesemo aparat za šećernu vunu i hrenovke i onda počinju igre”, priča nam. Svako dijete dobiva aureolu. Sestre i volonterke razgovaraju s mladima o anđelima i njihovom poslanju, ističući da svatko od nas može biti anđeo drugome. Kada su djeca koja slave rođendan, torta je također osigurana za vrijeme igre. “Vraćamo im privid normalnosti i razmišljamo o malim stvarima na koje roditelji više nemaju snage obratiti pažnju.”
Priznaje da joj se srce slama kada djeca primaju darove bez imalo emocija na licu, bez osmijeha. “Potrebno je puno vremena i strpljenja da se tuga ublaži”, objašnjava.
Prisjeća se suza majki koje opet vide svoju djecu nasmijanu, što je najveća nagrada za anđele radosti. Među volonterima ima majki i očeva koji u anđeoske avanture dovode vlastitu djecu. “Iznimno je poučno svjedočanstvo vidjeti njihove roditelje kako služe potrebitima”, dodaje s. Viktoriya.
Anđeli radosti uz pomoć
Anđeli trebaju podršku
U sklopu misije obitelji dobivaju pakete s pomoći u hrani i proizvodima za osobnu higijenu. „Mi živimo od Božje providnosti“, objašnjava s. Viktoriya, koja često odlazi na tržnicu kako bi od prodavača molila potrebne proizvode.
Unatoč teškoj situaciji, velika je solidarnost. Kad nema novca, događaju se čuda. Pronalazi novac u rabljenim knjigama ili joj se na računu pojavljuje neočekivani bankovni transfer. Organizira filmske projekcije uz kokice za najmlađu djecu koja žive u pograničnim selima.
“Djeca su naša budućnost, ali oni najviše stradaju u ovom ratu. Moramo spasiti njihovo djetinjstvo”, kaže s. Vitoriya. Nikada nismo morali otkazati isporuku zbog ekonomskih razloga. “Bog pomaže, on šalje dobre anđele, zahvaljujući kojima možemo ulagati u djecu”, dodaje.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
