Biskup Ivica Petanjak u krčkoj je katedrali predvodio misno slavlje Večere Gospodnje s obredom pranja nogu dvanaestorici župljana Župe Krk.
Okupljenima se obratio i prigodnom propovijedi. Na početku biskup Petanjak osvrće se na suprotstavljenost Isusova ponašanja i gesti na Posljednjoj večeri i reakcija učenika: „Isus je svjestan da je ovo oproštajna večera s njegovim učenicima. Otvoreno im to govori. On onu židovsku Pashu koja je bila spomen-čin izlaska iz Egipatskog ropstva i prelaza prema slobodi i obećanoj zemlji, čini svojom Pashom koja postaje za nas spasonosna. No, njegovi najbliži suradnici, njegovi učenici i apostoli u ovom trenutku ništa od toga ne shvaćaju i, što je najgore, uopće se ne trude shvatiti. Luka evanđelist piše: nakon što je Isus uzeo u ruke kruh i vino i rekao ovo je moje tijelo, ovo je moja krv i ruka moga izdajice je ovdje na stolu, oni se prepiru tko je od njih najveći. Isus im govori o skoroj smrti i o tome da će ih jedan od njih izdati, a oni se svađaju tko je među njima bolji. Ni Petar ne želi da mu Isus opere noge, jer ne razumije ništa od onoga što Isus čini (usp. Iv 13,1-20).
Apostoli nisu spremni, ali je spreman Isus. Isus je svoj život ispunio do posljednje točke, do posljednjeg zareza. Iako nitko u tom času nije spreman umrijeti za Isusa, on je spreman umrijeti za sve njih.“
Imajući pred sobom prikaz Isusove odlučnosti i nepokolebljivosti Biskup pojašnjava: „Kada je čovjek spreman poći s ovog svijeta k Ocu? Kad je svjestan da je ljubio do kraja. Ni broj godina, ni mladost ni starost, ni znanstvena ni imovinska dostignuća ne određuju našu spremnost da stanemo pred lice Božje, nego mjera ljubavi.“
„Radi nas ljudi i radi našeg spasenja, Isus je sišao s neba na zemlju, utjelovio se i postao čovjekom iz čiste ljubavi prema čovjeku. Završio je svoje poslanje na zemlji i unatoč toga što su ga neprijatelji mrzili i što će ga ubiti, a prijatelji ga ne shvaćaju, veličina i intenzitet ljubavi njegove ljubavi ne smanjuje se. On ljubi potpuno i do kraja i uvijek pred sobom ima jasno postavljen cilj koji nikad nije došao u pitanje niti je itko mogao uništiti. Ovdje se pokazuje kako je bitno da bar netko, osobito onaj koji ima određenu odgovornost za zajednicu, ima jasnu viziju kamo treba ići i što treba živjeti i činiti, i onda će to kad-tad donijeti željeni plod i uspjeh“, nastavlja biskup Petanjak.
Potrebno je da i mi nasljedujemo Isusa tako živeći i ljubeći: „To je i naša zadaća danas u svijetu. Zadaća svih koji imaju bilo kakvu odgovornost za nekoga. Moramo dati i predati, govoriti i ne umoriti se, moramo svojim životom svjedočiti za one vrijednosti za koje smo uvjereni da su dobre i trajne, a oni koji dolaze iza nas i poslije nas će u svoje vrijeme razumjeti. On je vjerovao da da će njegove geste i riječi jednom biti plodne i kod učenika. To je ljubav: vjerovati u drugova. Dok god vjerujete u nekoga vi po strani ostavljate sve ono što je u njemu negativno. Tražite samo pozitivno. I kad to čovjek osjeti onda je spreman i na promjenu i na obraćenje.“
Ljubav je u darivanju i ljubav je u spremnosti da budemo otvoreni daru koji nam se daruje. „Boga se ljubi tako da se ne zatvoriš ljubavi koju ti Bog nudi. Bog ti se nudi, nemoj mu se zatvoriti, nemoj mu glavu okrenuti, nego ga primi, to će biti znak tvoje ljubavi i odgovor tvoje ljubavi na njegovu ljubav. Bog nas želi da budemo kao on, da imamo božanski život u sebi, da činimo djela kakva je on činio. Bog nam svojom ljubavlju širom otvara vrata svoga srca i daje nam svega sebe da idemo svijetom i da usrećimo taj svijet kao što je on nas usrećio. Dopustimo Bogu da nas ljubi i sve drugo će biti njegovo djelo.“, zaključuje biskup Petanjak svoju propovijed.
Nakon sv. mise, biskup Ivica, u procesiji svećenika i katedralnog zbora, prenio je Presveti oltarski sakrament u svetohranište u kapeli Srca Isusova, gdje su se vjernici mogli zadržati u klanjanju i molitvi sve do ponoći.
Irena Žužić
