Župa i svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju u ponedjeljak 12. svibnja središnjim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Marko Hrskanović u koncelebraciji 20 svećenika i uz sudjelovanje većeg broja vjernika svečano su proslavili spomendan svog nebeskog zaštitnika.
Sve okupljene je na početku misnog slavlje pozdravio maglajski župnik i čuvar svetišta vlč. Franjo Tomić. Rekao je da okupljeni puk pokazuje koliko cijeni sv. Leopolda Bogdana Mandića, tog stasom malena redovnika, ali vjerom pravoga diva. Dodao je da se kod sv. Leopolda očituje jednostavnost života i snažna ljubav prema Bogu i čovjeku, posebno onim ljudima „načetim“ zlom grijeha. Podsjetio je vjernike da je papa Lav XIV. ponovio da je poziv svakog kršćanina da bude misionar i navjestitelj evanđelja tamo gdje ga je Bog postavio. Još je dodao da su u maglajsko svetište taj dan stigli hodočasnici iz raznih krajeva BiH, ali i šire, a organizirane skupine iz Garevca, Viteza, Komušine, Bežlje i Teslića. Misno slavlje su izravno prenosili televizija Maria Vision iz Međugorja i Radio Marija BiH.
Vlč. Marko Hrskanović, duhovnik u Vrbosanskom bogoslovnom sjemeništu, u nekoliko kratkih crtica podsjetio je na život sveca rođenog 12. svibnja 1866. godine u Herceg Novom, u Boki kotorskoj, koji je najveći dio svog života, preko 40 godina, proveo u Padovi, u ispovjedaonici. Blaženim ga je proglasio sv. Pavao VI. 1976., a svetim sv. Ivan Pavao II. 1983. godine.
„A 1984. godine, ako se ne varam, organizirao sam hodočašće sa svojim župljanima ovdje u Maglaj. Te godine je propovjednik bio tadašnji glavni urednik Glasa Koncila Živko Kustić. Nakon svete mise mene je privela policija. Pitali su me šta je to meni trebalo? Zašto sam došao u Maglaj? Zašto sam nalijepio sliku onog ‘bradonje’ na autobus? Znate, nisam se baš najbolje snalazio. Bio sam tada još mladi svećenik. Ali onda sam sve prepustio sv. Leopoldu. A sv. Leopold je drage volje preuzeo svu odgovornost… Za dva sata sam opet bio slobodan čovjek i vratio sam se ovdje pred crkvu“, kazao je vlč. Hrskanović.
Potom je propovjednik pozvao okupljene vjernike da promisle o Božjem milosrđu koje nas uvijek iznenadi i nadilazi svako naše očekivanje.
„Milosrđe Božje najviše se očituje prema ljudima koji su u teškom stanju, prema bolesnim. A najteža bolest je grijeh koja uništava i dušu i tijelo… Ta bolest je nastala davno u sotonskom ‘laboratoriju’ i zahvatila je i prve ljude, Adama i Evu. Od tada se taj užasni ‘virus’ raširio diljem svijeta i nastala je užasna ‘pandemija’“, kazao je vlč. Hrskanović.
„Kako doći do lijeka? Kako naći pomoć? Uostalom, čovjek u takvom stanju, obamrlom, ne može ni tražiti pomoć…Poput čovjeka na putu između Jeruzalema i Jerihona, o kojem priča naš gospodin Isus Krist u svojoj prispodobi, kojeg su razbojnici uhvatili, opljačkali, nasmrt pretukli i ostavili u besvjesnom stanju. Prolaze ljudi, nitko ne pomaže. A onda nailazi jedan Samarijanac i čini čudo ljubavi. Taj obamrli čovjek jesmo ti i ja, jesmo svi mi, cijelo čovječanstvo. A onaj milosrdni Samarijanac nije tek obični čovjek, to je Bog koji je postao čovjek – Isus. On je došao na ovaj svijet, smilovao mu se i ljudima pokazao milosrđe Božje…Uzeo je čovjeka na svoje ruke, odnio ga do gostinjca i rekao gazdi da sve plaća te da učini sve za njega, samo da ozdravi“, kazao je vlč. Marko Hrskanović.
Dodao je da Isus nije za nas platio novcem, nego nečim mnogo vrjednijim: svojom krvlju, svojom mukom i smrću. Zapitao je prisutne vjernike ne podsjeća li nas ta prispodoba na stanje danas?
Povukavši paralelu s evanđeoskom prispodobom vlč. Hrskanoviće je gostinjac usporedio s Katoličkom Crkvom. Isus je ustanovio bolnicu, Crkvu, koju je opremio svim sredstvima potrebnim za ozdravljenje od te smrtonosne bolesti – grijeha. To je mjesto gdje čovjek ozdravlja od grijeha. Nad Crkvom je „Božanski stožer“ koji ima puno osoblja. „Ravnateljica“ bolnice je Blažena Djevica Marija, a u osoblju su i brojni sveci i svetice, među njima i sv. Leopold Mandić.
„Taj ‘Božanski stožer’ potreban nam je da nam kaže što trebamo činiti. Taj ‘Stožer’ nam govori da se moramo čuvati grešnih prigoda. To je izvor zaraze… Neprestano dezinfekciju moramo obavljati. Ne samo tijela, nego duše, a za to je najpotrebnija ispovijed. Upravo nam i sv. Leopold Bogdan Mandić poručuje: ispovjedi se, očisti se i ne griješi više…
U tom duhu želim vam dobro zdravlje, ustrajnost u dobru i vječni život“, poručio je na kraju propovijedi vlč. Marko Hrskanović.
Na kraju misnog slavlja vlč. Franjo Tomić zahvalio se svima koji su pomogli u organizaciji i proslavi, ali i svima koji su tog dana pristigli u Maglaj. Zahvalio je i braći svećenicima koji su neumorno pomagali kroz 12 srijeda, osobito pri ispovijedima, a tu je posebno izdvojio ime vlč. Ivana Ravlića. Pjevanje na misnom slavlju je predvodio maglajski župni zbor.
Za proslavu svog nebeskog zaštitnika župa se pripremala kroz 12 i devet srijeda te pred sam blagdan trodnevnicom koju su predvodili salezijanci iz žepačke zajednice. Dodajmo da je maglajska crkva jedna od oprosnih crkava u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Preko četiri desetljeća vjernici, ponajviše iz žepačkog i usorskog kraja, redovito se okupljaju na misnim slavljima na „Leopoldovim srijedama“. Svetište posjećuju i brojni vjernici iz Hrvatske i inozemstva, osobito oni na proputovanju kroz BiH. U Maglaju se čuva i najveća svečeva relikvija izvan Padove, dio kosti iz zapešća desne ruke.
Uz patron župe HKD „Napredak“, podružnica Maglaj je organizirala manifestaciju „Leopoldove večeri“: književnu večer sa Šimom Ešićem i izložbu slika „Progressus Fundus“ (slike iz fundusa slika HKD „Napredak“: Gabrijel Jurkić, Edo Murtić, Mersad Berber, Ivo Šeremet, Božidar Jakac…).
Župa sv. Leopolda u Maglaju službeno je obnovljena 1970., a prvi joj spomen kao župe datira još iz 1623. Nakon osnutka 1973. brojila je 1 600 vjernika, neposredno prije rata 1 510, dok danas u njoj živi oko 300 vjernika.
(kta)
