U našoj obitelji doček Nove godine slavimo na tipičan način – polnoćka, zabava u kući naših baka i djedova s očeve strane, vatromet, buka, odbrojavanje do 12, jedenje tradicionalnih dvanaest zrna grožđa za svaki mjesec u godini.
Zatim prekidamo veselje kako bismo izmolili Te Deum kako bismo zahvalili Bogu za sve blagoslove prethodne godine i za nadolazeću Novu godinu.
Popodne 1. siječnja obično obiteljski hodočastimo u obližnje marijansko svetište ili crkvu posvećenu Gospi.
Jako sam zahvalan svojim roditeljima i djedovima i bakama za ovu tradiciju. Razmišljajući o njima, shvaćam da nisu samo spriječili da zaboravimo da je 1. siječnja uz Novu godinu i svetkovina Marijina majčinstva. Pokazali su mi i kršćanski način dočeka Nove godine.
Doista je, žalosno, da mnogi ljudi slave početak kalendarske godine umjesto svetkovine Marijina majčinstva 1. siječnja. Međutim, kao kršćani, ne trebamo se osjećati krivima što slavimo zemaljski završetak još jedne revolucije oko sunce. Mi smo dio čovječanstva i dijelimo iste radosti i tuge kao i svi ostali. Osim toga, nema razloga da ne slavimo i vjerski i svjetovni na isti datum.
Predlažem da učinimo više od proslave oboje. Predlažem da podijelimo našu jedinstvenu perspektivu Nove godine s ostatkom čovječanstva.
Obično ljudi prilaze Novoj godini procjenjujući je li prethodna godina bila “dobra” ili “loša” na temelju naslova te godine, te samo žele da sljedeća godina bude “dobra” na temelju istih kriterija.
Drugi imaju fatalistički pogled, onaj koji Novu godinu vidi kao dobru ili lošu sreću, prepuštenu na milost i nemilost iracionalnim silama koje kontroliraju svemir.
Ali kršćanski pogled je pogled nade i povjerenja u Božju providnost. Dijeli težnju ostatka svijeta za mirom i prosperitetom, ali nadilazi osjećaje prikazane u pjesmi “Imagine” koja se pjeva na proslavi Nove godine na Time’s Squareu.
To je zato što kršćani vjeruju da je vrijeme otkupio Bog, koji vodi ljudske poslove u skladu sa svojom mudrošću i ljubavlju. Vidimo vrijeme u smislu našeg odnosa s Njim, a ne samo kao slijed događaja obilježenih satovima i kalendarima.
Dok razmišljamo o prethodnoj godini, vidimo kako nas je Bog blagoslovio, vodio, zaštitio. Vidimo koliko nam je prilika i drugih prilika dao, kako smo surađivali s Njegovom milošću i pomogli Mu da provede svoj plan za čovječanstvo. Također vidimo svoje neuspjehe i trenutke kada smo osjećali da je On dalek. Ali vidimo i kako nam je oprostio, ili čeka da ga zamolimo za oprost, kako je učinio da sve na kraju ispadne na dobro.
Nakon što smo od Boga zatražili oproštenje za naše neuspjehe, zahvalili Mu na Njegovim blagoslovima i zatražili Njegovu pomoć za nadolazeću godinu, ne gledamo na nju samo s optimizmom, već s nadom – s čvrstim uvjerenjem u stvarnu mogućnost da će godina biti bolja od posljednji, i da to možemo uz Božju pomoć i učiniti.
Mnogi ljudi donose odluke za Novu godinu. Za mene je bit novogodišnjih odluka zahvaćena riječima Gandalfa u Prstenova družina: “Ono što moramo odlučiti je što učiniti s vremenom koje nam je dano.” Jer vrijeme je doista dar, prilika da rabeći svoju slobodu surađujemo s Božjom Providnošću.
Dok pozdravljamo druge “Sretna Nova godina”, izrazimo više nego dobre težnje za boljom godinom za sve. Neka nas drugi vide pune nade i neka im budemo kanali za dar nade.
