17. rujan 2024.
Rumska crkva Uzvišenja svetog Križa proslavila je svoj god u subotu, 14. rujna
RUMA (TU) – Svečano misno slavlje predvodio je biskup sisački Vlado Košić, u zajedništvu sa srijemskim biskupom Fabijanom Svalinom i biskupom u miru Đurom Gašparovićem. Koncelebriralo je petnaestak svećenika iz Srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije, a domaćin slavlja bio je rumski župnik, preč. Josip Ivešić
Svečanom procesijom kroz crkvu Uzvišenja sv. Križa započelo je misno slavlje blagdana pronalaska relikvije sv. križa na Kalvariji, prema predaji – od strane carice Jelene. Povijesna pozadina je osvajanje relikvije sv. križa iz ruku nevjernika. Upravo tom događaju posvećena je župna crkva u Rumi.
Biskup Košić je u homiliji najprije pozdravio biskupa srijemskog mons. Fabijana Svalinu, umirovljenog biskupa mons. Đuru Gašparovića, kao i
domaćina, rumskog župnika mons. Josipa Ivešića, sve svećenike i sve Rumljane, istakavši da je uvijek sretan kada bi došao u Rumu, za koju ga vežu lijepe uspomene.
„Kad god dođem u Rumu“, rekao je biskup Vlado Košić, „a prije sam to i češće činio, osobito dok je bio živ nekadašnji rumski župnik Boško Radijelović, moj dragi prijatelj, navru mi lijepe uspomene na ovu župnu zajednicu koja se okuplja u crkvi Uzvišenja sv. Križa. Sveti križ je tajna, misterij naše vjere.“ On je neshvatljiv bez vjere, nastavio je homiliju biskup Košić, i Krist na križu je Grcima – ludost, Židovima – sablazan, pozvanima – i Grcima i Židovima – Božja snaga i Božja mudrost. Sveti Pavao, kada tumači Korinćanima da Židovi znake ištu, Grci mudrost traže, kaže na kraju – a mi propovijedamo Krista raspetoga. Doista, križ Kristov naša je snaga, premda mudracima ovog svijeta izgleda kao ludost i sablazan. Biskup se u nastavku zapitao zašto je ovaj blagdan nazvan Uzvišenjem svetog Križa, zar Isus na križu nije bio ponižen i ubijen? Ako gledamo ljudskim očima, doista bi bilo tako, ali Gospodin traži da i sebe i druge gledamo njegovim očima. Kada tako gledamo, spoznajemo snagu Kristovog križa po kome smo spašeni, jer nas je Krist toliko ljubio da je svoj život položio za nas. Došavši u ljudskom tijelu pokazao nam je da mu je stalo do svakog od nas.
Na kanoničkim klupama u sisačkoj katedrali, koja je u obnovi zbog potresa, stoji na hartiji napisano: Zdravo, križu, nado jedina!, rekao je mons. Košić, sa nadom da će do sljedećeg 
blagdana Uzvišenja sv. Križa, koji katedrala slavi, ona biti obnovljena i da će se u njoj slaviti euharistija. Kršćanska nada je nada samo u križ – jer da Krist nije uskrsnuo, ni mi ne bismo mogli biti spašeni, tako da je ovo otajstvo temeljno. Bog je toliko ljubio svijet da je za njegov spas dao i svog Sina Jedinorođenca. Niti je uskrsnuće moguće bez križa, niti križ ima smisla bez uskrsnuća, stoga je naša vjera moguća samo uz križ i Uskrs, samo uz to dvoje u jedinstvu. Uskrsnuće daje nadu u život i onda kada nam je pogled prikovan za zemlju. Sv. Pavao u Poslanici Filipljanima veliča Krista – koji je sam sebe oplijenio, lišio se Božje slave i uzeo lik sluge – Sin Božji (Logos) postao je čovjekom (kenoza). Kristovo utjelovljenje nas ispunja udivljenjem. Riječ paradox sa grčkog je prevođena na latinski riječju admirabile – jer što se nama čini nemogućim, to je zapravo zadivljujuće, pred čime zastajemo sa udivljenjem. Kada shvatimo što Bog čini radi nas, shvaćamo koliko smo mi, ljudi, važna bića. Bog iz ljubavi prema nama čini velike stvari, zbog kojih ne možemo, a da ne budemo zahvalni.
Kristov križ sja, zaključio je biskup Košić. Klanjamo mu se i blagoslivljamo ga jer je njime svijet otkupljen. Do Krista, križ je bio simbol kazne, a
nakon njega – simbol spasenja. Križ je znak koji nosimo s radošću i ponosom kao znak pobjede. Križ je navještaj pobjede duhovne sigurnosti da smo na pravom putu. Kada trpimo radi Krista, Gospodin kaže – blago vama, radujte se i kličite jer je velika plaća vaša na nebesima! To je odista paradoks – radovati se i klicati kada si progonjen i trpiš nepravdu. Apostoli su bili bičevani kada su propovijedali Krista uskrsloga, ali su se radovali što su bili dostojni podnijeti pogrde u ime Isusovo. Paradoks nosi u liturgiji riječi ovog blagdana i zmija koja spašava – od ljutice je stradalo mnogo Židova u pustinji u bijegu iz ropstva ka Obećanoj zemlji, a na stupu je upravo zmija ljutica pobijeđena i postala je simbol života. Đavao je pobijeđen, nema nikakve vlasti, posebno nad onima koji vjeruju. Krist je na križu, na drvetu, pobijedio staroga neprijatelja.
Mnogi strahuju od nebrojenih nesreća ovoga svijeta, a što treba činiti – podići oči i pogledati Krista na križu, u Kristu pronaći najveću ljubav koja se pokazala u žrtvi za nas, za svakoga od nas. Nema nijednog grješnika koji se ne bi mogao spasiti ako pogleda u Kristov križ i zavapi poput desnog razbojnika – sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u Kraljevstvo svoje, a koji ne bi čuo tada Isusove riječi – još danas ćeš biti sa mnom u Raju. Isus 
ne pita grješnike što su sagriješili. Ipak iznenađuje tako veliko obećanje koje ne daje ni apostolima, a daje razbojniku. Očito se razbojnik pokajao. A mi, na dan ove župe, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, neka još više uzljubimo Isusov križ, još više se za svoje grijehe pokajmo i živimo novim životom koji nam on daje, usprkos iskušenjima nošenja križa, živimo život uskrsnuća, preobražen vjerom koja sja, koja nas nosi da idemo naprijed, da slijedimo Gospodina jer znamo da nas on vodi pravim putem, poručio je biskup Košić pri koncu homilije. Sveti Petar je pitao – Gospodine, kome da idemo, Ti imaš riječi života vječnoga. Neka to budu i riječi našeg povjerenja. Neka nas Gospodin prigrli sa svog svetog Križa i pokaže nam sigurnost u spasenju i putu koji vodi u život uskrsnuća, rekao je na kraju mons. Košić.
Prije završnog blagoslova, rumski župnik, preč. Josip Ivešić, obratio se nazočnima najprije zahvalivši dragome Bogu na ovome danu, na zajedništvu; zahvalio je zatim župnim suradnicima, pjevačima, članovima župnih vijeća, čitačima, ministrantima, ministrantima koji su bili gosti,
svima koji su na bilo koji način doprinijeli životu župne zajednice i proslavi crkvenog goda. Ujedno je i sve pozvao za trpezu ljubavi, koja je pripremljena u župnoj dvorani i dvorištu crkve. Sve je potakao i da nakon odlaska procesije na koncu mise, cjelivaju relikviju svetog križa, koju posjeduje rumska crkva.
„Preuzvišeni oci biskupi“, rekao je preč. Ivešić, „časni oče, braćo svećenici, gosti, sva draga braćo i sestre, proslavljajući blagdan Uzvišenja svetog Križa, uzdižemo svoje oči ka svetom križu – simbolu ljubavi i predanja. Nalazimo se u godini kada naša Srijemska biskupija posebno moli za duhovna zvanja. Ova velika potreba Crkve neka nam je svima na srcu. Zahvaljujem Gospodinu na svim milostima koje smo primili po njegovu 
križu. Hvala mu, još jednom, i za ovaj dan. Na koncu misnoga slavlja zahvaljujem na osobit način vama, preuzvišeni oci biskupi, Fabijane, Đuro, braćo svećenici Srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. S velikom radošću pozdravljam mnogopoštovanog oca Sretena Lazarevića, protojereja-stavrofora i arhijerejskog namesnika rumskog, i druge predstavnike Srpske pravoslavne crkve, s kojima radosno možemo dijeliti zajedništvo, bilo ovdje, bilo u susjednoj crkvi Silaska Svetog Duha na apostole. Zahvaljujem Stevanu Kovačeviću, pomoćniku predsjednika Opštine Ruma, i Opštini Ruma za
pomoć. Pozdravljam Marina Pijuković, savjetnika Tomislava Žigmanova, ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Zahvaljujem svim predstavnicima društvenog i kulturnog života naše općine, našem Tiskovnome uredu, svim gostima, odakle god oni došli da skupa proslavimo u zajedništvu Uzvišenje sv. Križa. Na kraju, posebno veliko hvala Vama, mons. Vlado, Rumljani Vas rado spominju i pamte, sjećaju se Vas kako iz mladenačkih dana, tako i kao prvog biskupa novouspostavljene Sisačke biskupije i Vašeg ustoličenja na kome su sudjelovali. Zahvaljujem što ste predsjedali misnom slavlju i molili zajedno sa nama za Božji blagoslov, posebno za ovu župnu zajednicu. Gospodin neka Vas i dalje prati duhovnom snagom u životnim izazovima“, rekao je župnik rumski Ivešić, i biskupu u znak zahvalnosti uručio mali dar od župe Uzvišenja sv. Križa.
Biskup Košić od srca je zahvalio i sjetio se svog prvog dolaska u Rumu, 1978. godine, prisjetio se i upoznavanja sa Rumljanima i župnikom nakon mise, kao i mnogih narednih dolazaka i prijatelja. Zahvalio je za molitve koje ga prate iz Rume i od kada je postao biskup, a preporučio se i dalje u naše molitve i završio riječima: „Uvijek vas je lijepo vidjeti. Nosite znak križa, znak pobjede i spasenja, neka vas dobri Bog sve blagoslovi.“
U procesiji, kako su i ušli na početku svete mise, biskupi, svećenici i ministranti izašli su iz crkve, a nazočni su imali priliku cjelivati relikviju svetog križa, uz pjesmu župnog zbora, koji je animirao pjevanje na svetoj misi, predvođenog Katarinom Atanacković.
Trpezom ljubavi i druženjem u župnom dvorištu i pastoralnom centru rumljani su zaokružili još jedno slavlje u čast blagdana Uzvišenja sv. Križa čije ime s ponosom nosi prelijepa rumska župna crkva.
M. Mikolaci
