Danas se Isus od parabole pretvara u proročanstvo. Kako su nas usporedbe pripremile za ovo proročanstvo?
Evanđelje (Pročitaj Mt 25,31-46)
Na ovu svetkovinu Krista Kralja, posljednju nedjelju liturgijskog kalendara, Crkva nam daje čitanje evanđelja koje gleda unazad i gleda unaprijed (nešto što često rutinski činimo na kraju naše kalendarske godine). Naša nedavna čitanja u svetom Mateju naučila su nas da je Isus, poput zaručnika i gospodara u prispodobama o djevicama i talentima, htjeti povratak. Od obojice smo shvatili da će Njegov povratak ubrzati obračun (Jesmo li bili mudri? Jesmo li bili vjerni upravitelji Njegovih milosti?) Danas, Isus opisuje ovaj budući događaj, ne koristeći se više pričama da bi iznio svoje mišljenje. Ipak, pouke iz tih prispodoba, koje nas upućuju da budemo bogati u dobrim djelima koja proizlaze iz naše vjere u Njega, prožimaju Njegov opis toga. Što se u njemu čini poznatim?
Prvo, primjećujemo da je u obje prispodobe o djevicama i talentima bio dan poziv. Na svadbenoj gozbi, nakon dugog čekanja, začu se povik: “Evo zaručnika! Izađi mu u susret!” (Mt 25,6). U prispodobi o talentima, također nakon dugog odgađanja, vjerne su sluge čule od svog gospodara: “Dođi, podijeli radost s gospodarom!” (Mt 25,21) Danas, dok Isus opisuje svoj povratak kao Sin Čovječji koji sjedi na prijestolju (da, nakon dugog odgađanja), sa “svim narodima… okupljenim pred Njim,” pravednici će čuti: “Dođi , vi koje je blagoslovio Moj Otac. Primite u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.” Prispodobe su nas pripremile za ovaj posljednji poziv koji će Gospodin uputiti pravednicima u “svim narodima”. Zašto primaju pozivnicu? To je zato što su kroz cijeli život, kao odgovor na svoju vjeru u Isusa, ozbiljno shvaćali Njegov nauk o ljubavi prema bližnjemu. Oni razumiju tu pravu Božju ljubav mora izražava se u istinskoj ljubavi prema bližnjemu. Svaka Božja ljubav koja zanemaruje bližnje je ona na koju nas je Isus neprestano upozoravao u Evanđeljima, u svojim brojnim sukobima s farizejima. To je prazno i licemjerno.
Zatim, primijetite da i pravednici i prokleti imaju problema s sjećanjem da su stvarno vidjeli Isusa. Čini se da nemaju osjećaj da su Ga brinuli ili zanemarivali. Jednostavno su živjeli svoje živote u skladu sa svojim odanostima. Pravednicima je bilo stalo slijediti Isusa i tako su poslušali Njegove riječi. Isus računa i njihova djela kao da su učinjena za njega, tako da se poistovjećuje s ljudima za koje je umro. “Prokleti” su zanemarivali ili ignorirali druge. Njihova je odanost bila samima sebi. Šokirani su što su u svojoj samozaokupljenosti bili slijepi za Isusa. Na kraju odlaze na mjesto krajnje, nemilosrdne samozaokupljenosti, “vječne kazne”.
Kako je ovo prikladno čitanje za nas dok završavamo jednu liturgijsku godinu i započinjemo drugu. Podsjećamo se na neizbježnost Kristova povratka i našeg dana obračuna. Imamo maštu punu mnogih priča i učenja koje nam je Isus dao u ovoj prošloj godini da živimo svoju vjeru u Njega, da budemo izvršitelji Riječi, a ne samo slušatelji. Bez obzira što nalazimo u sebi dok preispitujemo svoju spremnost da vidimo Isusa, sada vrijeme je da provjerimo našu odanost. S kim želimo provesti vječnost? Dijete i Njegova majka uskoro će nas pozvati uz jaslice. Budimo spremni odgovoriti na njihov poziv: “Dođi!”
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da stvarno vjerujem da je najbolji način na koji se mogu pripremiti da Te vidim da Te vidim sada u svom bližnjem.
Prvo čitanje (Pročitaj Eze 34,11-12, 15-17)
Ovo proročanstvo napisao je Ezekiel za vrijeme dok je Juda bio u sužanjstvu u Babilonu, oko 592.-570. pr. Kr. Juda je tamo bio u egzilu zbog potpunog sloma kraljeva koji su sjedili na Davidovom prijestolju u Jeruzalemu. Iako je s vremena na vrijeme bilo nekoliko dobrih kraljeva, većina njih je prekršila vjeru u Izraelov savez s Bogom, često prakticirajući idolopoklonstvo i sklapajući saveze sa stranim silama kako bi ih zaštitili od neprijatelja, umjesto da vjeruju Bogu. Kraljevi u Izraelu su trebali biti poput kralja pastira, Davida, opisanog u Svetom pismu kao “čovjeka po srcu Božjem” (1. Samuelova 13:13-14). Do vremena izgnanstva, kraljevi su toliko zakazali da se Bog zavjetuje: “Ja ću paziti i čuvati svoje ovce.” GOSPODIN dalje sebe opisuje kao dobrog pastira, koji se s ljubavlju brine za svoje ovce, pase ih i štiti, traži izgubljene i liječi ozlijeđene. Znamo, naravno, da je ovo proročanstvo utjelovljenja. Isus, Davidov sin i pravi pastir-kralj, ispunjava sva ova davna obećanja: “Ja sam dobri pastir. Dobri Pastir život svoj polaže za ovce” (Iv 10,11).
Primijetite da Ezekiel govori o nadolazećem sudu nad ovcama i jarcima, baš kao što je Isus učinio u našem čitanju Evanđelja. Ideja konačnog suda nije bila nova u Izraelu. Zato Isus, koji je sebe nazvao istim imenom koje je Bog dao Ezekielu, “Sin Čovječji”, koristi ovo proročanstvo da opiše odvajanje ovaca od jaraca na kraju vremena. Bog je dugo pripremao svoj narod za ovaj događaj u povijesti spasenja. On nas još sada sprema, ako imamo uši da čujemo.
Mogući odgovor: Oče nebeski, hvala Ti što nisi ostavio svoje ovce bez pastira. Svaki me biskupski štap podsjeća na Tvoju ljubav.
Psalam (Pročitaj Ps 23,1-3; 5-6)
Psalam preuzima temu Ezekielovog proročanstva i Isusovog ispunjenja istog: “GOSPODIN je pastir moj; ne postoji ništa što bih želio.” Kako ironično da je David, prvi pastir-kralj Izraela, napisao prekrasnu pjesmu u kojoj je GOSPODA prepoznao kao vlastitog pastira. Čak i prije utjelovljenja, David je iskusio Božju dobrotu i zaštitu u svom životu, uspoređujući ga s tim kako se dobri pastir brine za svoje ovce. Na ovaj blagdan Krista Kralja, sjetimo se da će se Isus jednoga dana vratiti kao Kralj nad svim narodima (On već vlada kao Kralj u svojoj Crkvi) s nježnim pastirskim srcem, i pozvat će svoje ovce da “prebivaju u dom Jahvin za godine koje dolaze.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Kor 15,20-26.28)
Sveti Pavao nam popunjava još neke detalje o povratku Krista Kralja na kraju vremena. On nam govori da ne samo da će svi oni “koji pripadaju Kristu” biti dovedeni u vječni život, nego će i svi Božji neprijatelji biti potpuno pobijeđeni: “svaka vlast i svaka vlast i moć.” Posljednji od njegovih neprijatelja koji će biti uništen bit će sama smrt. Ako se ikada zapitamo zašto Isusu treba toliko vremena da se vrati, možemo pretpostaviti da to ima veze s kraljevskom bitkom sada to je nokautiranje Njegovih neprijatelja. Mogli bismo biti u iskušenju pomisliti, dok gledamo oko sebe, da ne izgleda kao da su neprijatelji kraljevstva poraženi. Međutim, je li izgledalo kao da su grijehu, smrti i đavlu zadani smrtni udarac dok je Isus visio na križu? Izgled može zavarati.
Kad sve bude ispunjeno, Isus će predati kraljevstvo svom Bogu i Ocu. Tada će Njegovi čuti riječi za kojima čeznemo: „Dođi blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.”
Kralju Isuse, dođi!
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da nikada ne posumnjam u pobjedu dobra, istine i života koju si Ti već izvojevao.
