Volim prosinac. Advent donosi poseban ugođaj u našu obitelj. Navečer pijuckamo topli čaj ili toplu čokoladu uz pucketajuću vatru, vani i unutra su obješene svjetleće žice, svi se trude što prije stići kući u tople sobe.
Dvije crkvene službe uljepšavaju adventsko vrijeme. Petkom rano ujutro u 6 sati imamo roratu mladih (ranu jutarnju misu) u našoj katoličkoj crkvi. Ustajemo u 5:30, brzo se oblačimo i sjedamo u auto gdje djeca zagrijavaju svoje glasnice. “Momomomomomo… mamamamamamaaaa…” Vrlo glasno. A još nismo ni jutarnju kavu popili.
Još je mrak kada dolazimo do crkve gdje samo svijeće daju malo svjetla. Prenoseći plamen dalje, možemo vidjeti više. Za vrijeme kratke mise pjevamo Taize pjesme uz gitaru ili klavir. Nakon rorate, mladež zajedno doručkuje, a zatim iz crkve ide u školu. Kad otvorimo vrata crkve, vani je već svitalo, jutro je stiglo.
Koledne pjesme
Na adventske nedjelje poslužujemo i u domu za starije osobe. Ujutro se okupe dvije ili tri obitelji opremljene s nekoliko glazbala i starim gospođama i gospodi pjevaju božićne pjesme. Tamo izrađujemo male papirnate darove za ljude, koje svake godine iznova viđamo. Za nas samo papir-konac-ljepilo, za njih sjećanje na božićne pjesme. U staračkim domovima čekanje ima drugačije značenje. “Gospodin je blizu” ne znači samo dolazak Božića, nego i prolaznost naših života.
I… Badnjak dolazi i u prosincu. Što to znači za nas? Beskonačni Bog ulazi u naš konačni svijet! Ne možemo to ni pojmiti, to je tako veliki događaj. Ne možemo to shvatiti, pa se radije držimo svoje zemaljske stvarnosti: gomilamo darove, redamo hranu i pripremamo kuću za Badnjak. Želimo sve učiniti savršenim. Nema stresa! Svatko svakoga voli! Hoće li bomba eksplodirati na Badnjak? Jeste li ikada doživjeli napetost u svojoj obitelji za Božić? Samo zato što niste nabavili sve poklone, ispekli sve kolačiće, očistili sve prozore. Ali možda i ne moraš. Umjesto razmjene darova, obogatimo jedni druge pozitivnim iskustvima.
