Dok Fakultet kardinala traži molitve svih katolika za njihovo razlučivanje za sljedećeg pape, Dominikan fra. Sylvain Detoc prisjeća se snage crkvene molitve, posebno u trenucima kada Duh Sveti nastoji otvoriti nove horizonte.
Od Delphine Allaire
“Ne zaboravite moliti za mene”, bile su riječi s kojima bi pokojni papa Franjo uvijek zaključio svoje homilije i razne govore.
Sedam dana prije početka konklave, uoči 1. svibnja i početka marijanskog mjeseca, Koledž kardinala objavio je izjavu u kojoj je pozivao vjernike da se mole za njihovo razlučivanje u odabiru sljedećeg pape.
Kardinali, osiguravajući kontinuitet apostolskog vidi tijekom sedeili međuresnat razdoblje, opišite molitvu kao “istinsku snagu” sposobnu “potaknuti jedinstvo svih članova u jednom Kristovom tijelu.”
Fra. Sylvain Detoc, OP, profesor teologije u Rimu i Toulouse, rođen u Francuskoj, razgovarao je s Vatikanskim vijestima o pozivu kardinala i njihovoj potrebi za molitvom Univerzalne crkve.
P: Kako kolektivna molitva svih vjernika može potaknuti jedinstvo Crkve, tako presudna u ovom trenutku?
Unity pronalazi svoj izvor u Duhu Svetoga, koji animira crkvu. Da Duh Sveti nije bio u crkvi, bili bismo vrsta nevladine organizacije. Papa Franjo to je često naglasio.
U najboljem slučaju, nevladina organizacija koja čini dobro; U najgorem slučaju to ne. Ali ne bi bilo ništa više – vrsta staklenog stropa kroz koji se nismo mogli probiti.
Duh Sveti nas povlači prema svijetu iznad, svijet Gospodnje, svijet Božji. On je taj koji crkvi daje svoje jedinstvo. Kad se molimo, otvaramo se da primimo to jedinstvo. Ako se približimo događaju izbora novog nasljednika Petra sa svjetskim stavom – to jest, stav koji je previše ljudski, pun komentara i brbljanja – riskiramo da nam nedostaje nadnaravna dimenzija koju nas ovaj događaj poziva da primimo u vjeri.
Duh Sveti je dirigent koji nas jedni s drugima dovodi u sklad, ujedinjujući nas u ovoj jednoglasnoj molitvi. Mislim na apostole u gornjoj sobi, moleći se jednim srcem da pozdravi djelo Duha Svetoga za njih, u njima i kroz njih.
Nasljednici apostola, koji su sada prikupljeni u Rimu, pripremaju se za ulazak u isti postupak. To nije samo ljudska stvar izbora vođu. Otvaranje srca je djelo koje nas nadmašuje, koje dolazi iznad nas, izvan nas. Primamo li ovaj nadnaravni rad? Jesmo li raspoložili da se to dogodi?
U svom pozivu na molitvu, kardinali prizivaju Paulinsku metaforu živog tijela Crkve. Crkva je živo tijelo. Crkveni magisterij, koji je trenutno zastupljen na ugledni način na Koledž kardinala, vitalni je organ. Vitalni organi nisu samo tijelo, ali oni su u njegovoj službi.
Ono što je izuzetno lijepo jest da jedan od najodlučnijih vitalnih organa sada govori cijelom tijelu, sve njegove ćelije: “Trebamo sve, trebamo molitvu od svih.” Potrebno nam je cijelo tijelo da se ujedinimo oko djela koje Duh Sveti želi ostvariti za Crkvu, kroz Crkvu, u Crkvi.
Nevjerojatno mi je lijepo što sebe vide kao da poslužuju živo tijelo koje je veće od sebe.
Ako se vratimo velikim slikama svetog Pavla, Isus je, na neki način, glava; Duh Sveti je poput duše koja animira tijelo. A unutar ovog tijela svi smo članovi, sve stanice. Magisterium je jedan od odlučnih vitalnih organa. Postoje i drugi – sveta spisa, sveta tradicija itd. Ovi vitalni organi služe živom tijelu koje je veće nego što jesu.
Ovdje osjećamo da bez cijelog tijela nešto može uspjeti. Ono što kardinali rade je radi cijelog živog tijela animiranog Duhom Svetim.
P: Suočeni s težinom i veličinom zadatka pred kardinalima, kako je molitva Božjeg naroda čin poniznosti?
Vaše pitanje me čini kako je prikladan liturgijski kalendar. Nema slučajnosti. Nalazimo se u liturgijskoj sezoni post-najačanja, kada su apostoli, nakon Isusova uskrsnuća, još uvijek bili u nekoj vrsti između-nisu znali što učiniti. Bili su grickali.
Nakon uskrsnuća i uspona, Marija je s njima. Marija se moli s njima. Ovog četvrtka započinjemo mjesec Marije. To nije mala stvar.
Crkva osjeti da se to treba okupiti u jednoglasnoj molitvi – molitvi mališana, molitva skromnih.
U popularnoj tradiciji ima bezbroj anegdota koje ističu snagu skromne molitve. Kao i onaj o velikom propovjedniku na propovjedaonici koji daje veličanstvenu propovijed, ljudi se pretvaraju i on postaje ponosan na sebe. Duh Sveti mu pokazuje da je razlog za sav ovaj uspjeh mala starija žena ispod propovjedaonice moleći svoju krunicu, ponizno se moleći.
Molitva mališana drži crkvu. Važno je okupiti sve u ovoj molitvi kako bismo mogli primiti volju Duha Svetoga za Crkvu. Neka se srca danas omekšaju i postanu pažljiva na ono što Duh govori crkvama.
Nalazimo se u uskrsnoj sezoni, a liturgija nas poziva da meditiramo na knjigu Otkrivenja. Na početku Otkrivenja postoje oni izvanredni odlomci u kojima uskrsli Isus poziva crkve da slušaju što Duh govori crkvama.
Što Duh govori crkvi danas? Sva bočna pitanja samo su ovozemaljska brbljanje. Pitanje nije treba li biti tradicionalistički ili progresivan.
Središnje pitanje je: Što Duh Sveti želi danas postići za čovječanstvo kroz sukcesiju apostola? Crkva nije ljudski projekt napravljen za Boga. To je Božje djelo unutar ljudskih bića.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
