Profekt Dicasteryja za evangelizaciju govori s Vatikanskim vijestima o papi Leo XIV, dijeli svoje duhovno iskustvo konklave i razmišlja o nasljeđu pape Franje gotovo mjesec dana nakon njegovog prolaska.
Alessandro Gisotti
U Sikstinskoj kapeli, tijekom konklave, kardinal Luis Antonio Tagle i kardinal Robert Francis Prevost sjedili su jedan pored drugog. Danas su se tijekom privatne publike još jednom sreli, tjedan dana nakon izbora pape Leo XIV i njegovih prvih Urbi et orbi blagoslov.
Američki peruvijski kardinal i filipinski kardinal poznavali su se dugi niz godina i u posljednja dva su zajedno surađivali kao glave svojih dikastera-rizdice i evangelizacija. U ovom intervjuu s Vatikanom News, kardinal Tagle nudi osobni portret novog pape, prepričava duhovno iskustvo konklave i razmišlja o nasljeđu pape Franjo.
Kardinal Tagle, papa Leo XIV započeo je svoj pontifikat nakon brzog konklave. Što vam se ističe o ovom papi, koga svi tek počinjemo znati?
Prvo sam upoznao papu Leo XIV u Manili i u Rimu kad je još bio prethodni general Reda svetog Augustina. Zajedno smo radili u rimskoj kuriji počevši od 2023. godine. Ima duboku i strpljivog kapaciteta za slušanje i uključivanje u pažljivo proučavanje i razmišljanje prije donošenja odluke. Papa izražava svoje osjećaje i sklonosti bez nametanja. Intelektualno je i kulturno dobro pripremljen, ali bez da se pokaže. Papa Leo u svojim odnosima donosi mirnu toplinu, oblikovanu molitvom i misionarskim iskustvom.
Uoči konklave, mnogi su govorili o podijeljenoj crkvi i kardinalima s nejasnim idejama o odabiru novog pape. Ipak, izbori su zaključeni drugog dana. Kako ste doživjeli ovu konklavu, drugo nakon 2013. godine?
Prije bilo kojeg većeg, globalnog događaja, čujete nagađanja, analize i predviđanja-i konklava se ne razlikuje. Sudjelovao sam u dvije konklave koje smatram pravom milošću. U konklavi 2013. godine papa Benedikt XVI još je bio živ, dok je u konklavi 2025. papa Franjo prešao u vječni život. Trebali bismo imati na umu razliku u kontekstu i atmosferi. Iako je svaka od dvije konklave bila jedinstveno i neponovljivo iskustvo, neki elementi ostaju konstantni.
U 2013. godini pitao sam se zašto moramo nositi zborsku odjeću tijekom konklave. Tada sam saznao i doživio da je konklava liturgijski događaj – vrijeme i prostor za molitvu, za slušanje Božje riječi, uzbuđenja Duha Svetoga, stenjanja Crkve, čovječanstva i stvaranja, za osobno i komunalno pročišćavanje motivacija, te za obožavanje i obožavanje Boga, čija volja mora ponovno zarobiti. I papa Franjo i papa Leo izabrani su drugi dan. Konklava nas uči, naše obitelji, župe, biskupije i narode da je zajedništvo umova i srca moguće ako obožavamo pravog Boga.
Bijeli dim izlazi iz dimnjaka Sikstinske kapele 8. svibnja 2025. (ANSA)
U Sikstinskoj kapeli sjedili ste pokraj kardinala Prevosta. Kako je reagirao kada je postignuta 2/3 glasova?
Njegova se reakcija izmjenjivala između nasmiješenog i disanja duboko. Bila je to sveta ostavka i sveti strah. Tiho sam se molio za njega. Onog trenutka kada je dobio potreban broj glasova, izbio je gromoglasni aplauz (slično na izboru pape Franje). Kardinali su izrazili radost i zahvalnost svom bratu, kardinalu Prevostu. Ali to je bio i intimni trenutak između Isusa i njega, u koji nismo mogli ući niti uznemiriti. Rekao sam sebi: “Neka sveta tišina omota Isusa i Petra.”
Nakon sina svetog Ignacija, imamo sina svetog Augustina. Što mislite, što znači da Crkva ima jednog pontifa za drugim koji je pripadao velikom vjerskom poretku, Augustin nakon jezuita?
Sveti Augustin i sveti Ignacije imali su mnogo zajedničkih stvari. Oboje su imali ovozemaljsku karijeru i doživjeli su nemir koji je doveo do avanturističkih potraga. Tada su, u vrijeme koje je Boga imenovao, u Isusu pronašli ono što su njihova srca željela, “ljepota ikad drevna, ikad nova”, “Vječni Gospodar svih stvari.” Augustinske i Ignacijske „škole“ proizlaze iz zajedničkog tla Božje milostivosti i milosrđa koje oslobađa srce da voli, služi i ide na misiju.
Dok je čuvao svoj augustinski duh, papa Leo će odjeknuti i Ignatijski duh pape Franje. Vjerujem da će cijela crkva – i doista cijela čovječanstva – imati koristi od svojih darova. Uostalom, sveti Augustin i sveti Ignacije (i svi sveci) su blago cijele crkve.
Kardinal Prevost bio je misionarski biskup. Rođen je i odrastao u Sjedinjenim Državama, ali formiran kao svećenik i župnik u Peruu. Neki su rekli da je on “papa dva svijeta.” Iz vaše perspektive u Aziji, kako ljudi gledaju na takvog pape?
Ne uskraćujući primat milosti u Ministarstvu pape Leo, vjerujem da će njegova ljudska, kulturna, vjerska i misionarska pozadina dati jedinstveno lice njegovoj službi. Ali to vrijedi za sve pape. Petrinsko služenje jačanja braće i sestara u vjeri u Isusa, Sin živog Boga, ostaje isto – ali svaki papa živi i vježba ga kroz svoje jedinstveno čovječanstvo. Multi-kontinentalna i multikulturalna pozadina pape Leo zasigurno će mu pomoći u njegovoj službi i imati koristi od crkve. Ljudi Azije vole papu kao papu, iz koje zemlje dolazi. Voljeju ga ne samo katolici, već i drugi kršćani i sljedbenici nekršćanskih religija.
Mnogi su vas “podržavali”, nadajući se da ćete postati papa. Kako ste to doživjeli? Jeste li bili svjesni da ste, kako kažu na talijanskom, vodeći “Papabil”?
Kao netko tko ne uživa biti stavljen u središte pozornosti, smatrao sam pažnju prilično uznemirujuću. Pokušao sam prikupiti duhovnu i ljudsku snagu kako ne bih utjecao. Puno sam meditirao riječi apostolskog ustava Universpi Dominici Gregis Što se tiče “teške dužnosti dužnosti (kardinala) i na taj način na potrebu da djeluje s pravom namjerom za dobro univerzalne crkve, “Solum Deum Prae Oculis Habentes. “
Dok je postavljao svoj glasački listić, svaki kardinal kaže: “Zovem kao svog svjedoka Krista Gospodina koji će mi biti sudac, da je moj glas dat onome koji, pred Bogom, mislim da bi trebao biti izabran.“Jasno je da u ovozemaljskom smislu političkih izbora nema” kandidata “, gdje je glasanje za jedno glasanje protiv drugog. Kad tražite dobro univerzalne crkve, ne tražite pobjednike i gubitnike. Ovaj vodeći princip pročišćava um i donosi mir.
Približavamo se jednomjesečnoj godišnjici smrti pape Franjo. Prema vašem mišljenju, što će biti najstarija ostavština koju ostavlja crkvi i čovječanstvu?
Moje srce je raskopljeno brojnim svjedočanstvima koje su dale katoličke vjerne, nekatoličke kršćanske zajednice i pripadnici nekršćanskih religija o učenju i nasljeđu pape Franje. Nadam se da će ova svjedočanstva i dalje rasti i biti „okupljena“ kao dio našeg razumijevanja ne samo pape Franje, već i Ministarstva Petrine.
Sa svoje strane, istaknuo bih njegov dar čovječanstva – biti čovjek drugima – koji je obilježio njegov pontifikat. Ako imate osobnu priču o njemu, podijelite je. Naš svijet mora ponovno otkriti i njegovati ljepotu i vrijedno biti autentično ljudsko. Papa Franjo, svojim jednostavnim i čak slabim čovječanstvom, neizmjerno je pridonio ovoj potrazi, ne za vlastitu slavu, već za veću slavu Božju, koji je u Isusu postao potpuno ljudski.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
