Na svoj 80. rođendan, nigerijski kardinal John Onaiyekan govori za Vatican News o glasu Crkve u Africi, potrebi za mirom i svojim sjećanjima na četrdeset godina biskupovanja.
Autori Festus Tarawalie i Christopher Wells
Povijest Afrike u proteklih četrdeset godina bila je “priča o nesreći”, prema kardinalu Johnu Olorunfemi Onaiyekanu. “Zapravo, u mnogim zemljama stvari su postale sve gore i gore, uključujući moju zemlju, Nigeriju.”
Ali gledajući život Crkve u Africi u to isto vrijeme, nastavlja nadbiskup emeritus iz Abuje, “postoje dokazi o napretku. Žestina. Možete vidjeti Crkvu, afričku Crkvu, koja stvarno ima utjecaj.”
Kardinal Onaiyekan, koji je bio u Rimu za svoju 80th rođendana u ponedjeljak, posjetio je redakciju Vatican Newsa, gdje se prisjetio svog dugog života, uključujući četrdeset godina biskupovanja, kao i stanja Crkve u Nigeriji i Africi u cjelini.
Socijalni nauk Crkve: divan dar Božji
U intervjuu Festusu Tarawalieu, kardinal Onaiyekan ističe jedinstvo Crkve u Africi, posebno među biskupima.
U Katoličkoj crkvi, kaže, “imamo prekrasan Božji dar, koji često podcjenjujemo. Imamo prekrasan skup ideja i vrijednosti” — društveni nauk Crkve — “koje često podcjenjujemo.”
Unatoč tome, omogućuje afričkim biskupima da imaju „koherentan glas kada se uspoređujemo s drugim crkvenim skupinama. Iako se taj glas ne sluša uvijek, uvijek ga se željno iščekuje, čak i od nekatolika, i uvijek ga se čuje.
Crkva, kaže kardinal Onaiyekan, “govori o vrijednostima i naglašava ih” u svijetu koji često odbija ozbiljno shvatiti vrijednosti.
Osudio je političke lidere koji se “samo igraju” i “nemaju vremena uopće razmišljati o tome kako riješiti probleme siromašnih ljudi”.
Svaki život je važan
Govoreći o valu nasilja koji je zahvatio Nigeriju, kardinal Onaiyekan izražava zahvalnost Radio Vatikanu – Vatican News i drugim novinskim agencijama za naglašavanje pitanja koja pogađaju naciju. Istodobno, izražava zabrinutost što se novinska izvješća fokusiraju samo na slučajeve visokog profila, često one koji uključuju svećenike, dok zanemaruju svakodnevno nasilje koje pogađa živote običnih ljudi.
“Istina se mora reći”, kaže. “Nigerija postaje vrlo nesigurna za sve”, ne samo za kršćane, i ne samo iz vjerskih razloga.
Kardinal inzistira na potrebi za “minimumom dobrog upravljanja” koji podjednako štiti građane, kršćane i muslimane. “Mislim da bismo se trebali bolje potruditi da okupimo užas koji bismo svi trebali osjećati da život postaje… tako jeftin.” Naprotiv, “svaki život je važan”.
‘Boom’ zvanja
Upitan o porastu zvanja u Africi, kardinal Onaiyekan kaže: „To je Božje djelo i divno je u našim očima… Važno je da prepoznamo da se Duh pokreće i trebamo učiniti sve što možemo da hodi zajedno” s Duhom.
“Moje vlastito uvjerenje je da ovo, što ja zovem ‘procvat zvanja’… Bog nema bez razloga svoje planove,” kaže on. U isto vrijeme, važno je pripremiti nove svećenike “kako bi se mogli uhvatiti u koštac s bezbrojnim problemima” s kojima se suočavaju u Nigeriji i diljem Afrike.
Prva među njima je potreba za mirom, “jer bez mira se ništa ne može pokrenuti”. Kardinal je nepokolebljiv da se mir ne može temeljiti na tome da jedna skupina “osvaja” drugu, već se mora voditi računa o svima. “Ne možemo imati mir u Africi na temelju toga tko će koga poraziti. Moramo tražiti način da prepoznamo naše zajedničke temelje i naše zajedničke interese.”
Kardinal Onaiyekan tijekom intervjua u studiju Radio Vatikana
Kraj dana
Kardinalov posjet Rimu trebao se poklopiti s njegovim 80th rođendan. “Što god sam mogao učiniti, ili koje god mi je službe Crkva omogućila da izvršim, došao sam do kraja dana.”
U susretu s papom Franjom prije njegova posjeta Vatican Newsu, kardinal Onaiyekan kaže da je zahvalio Papi – a preko njega i njegovim prethodnicima, “koji su mi omogućili da budem uključen u život Crkve na različitim razinama i u različitim područjima.”
Nastavljajući s poniznošću i vjernošću
Opisujući pismo koje je dao Papi, kardinal Onaiyekan kaže: „Sažeo sam mnogo toga kroz što sam prošao kao čovjek Crkve, i kako sam uživao u svakom trenutku, i kako vidim sve dužnosti ili dužnosti koje dodijeljene su mi kao milost Božja, na čemu sam Bogu zaista zahvalan.”
Sada se, kaže, vraćam kući da nastavim svoj život sa svom poniznošću i vjernošću Bogu i biskupu moje biskupije.
“I sve što još mogu učiniti, činit ću dok me Gospodin Isus ne pozove kući.”