Kako živimo euharistijsko otajstvo?

Sveti je Otac pozvao vjernike „da žive slavlje euharistijskog otajstva, koje nas sjedinjuje s Isusom, u sjaju klanjanja i zahvaljivanja Gospodinu, jer je to za nas načelo novoga života i jedinstva koje potiče da rastemo u bratskom služenju najsiromašnijima i najrazbaštinjenijima u našem društvu”. Papa Franjo nije prvi Papa koji nas poziva da živimo istinu naše vjere u duhu vjernosti i dubokog uvjerenja.

Kako “živimo slavlje euharistijskog otajstva”? Prema papi Piju XI u njegovoj enciklici, Mysterium Fidei, o Svetoj Euharistiji, mi kao katolici, s velikom poniznošću i poštovanjem, moramo se osloniti na Božansku objavu, a ne na svoje razmišljanje da vjerujemo u Stvarnu Prisutnost. Po daru vjere dolazimo do vjere u otajstvo vjere. Slušajući opetovano Isusove riječi u šestom poglavlju Ivanova evanđelja; “Rasprava o kruhu života“, „Jer moje je tijelo prava hrana i moja krv je pravo piće” i „Tko god jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njima,” (vidi stihove 6:26 do 6:71) čujemo Isusa govoreći i o žrtvi i o sakramentu; praslika ustanovljenja Presvete Euharistije. Ivana Zlatoustog u svojoj homiliji o Mateju je rekao:

Ako vjerujemo da je Isus Krist Bogočovjek; Druga Osoba Trojstva koji je Sin Božji onda znamo da je On Istina. Nemoguće je da Bog laže, a Isusova izjava dok propovijeda o euharistiji nije simbolična. Ako su Isusovi učenici mislili da su njegove riječi samo simbolizam, zašto su ga onda mnogi njegovi sljedbenici napustili? Vjerovali su da On misli ono što je rekao stvarno i istinski i zato nisu mogli prihvatiti Njegove riječi.

Tijekom svake pojedine katoličke mise dolazimo do Stola Gospodnjeg da primimo Njegovo Tijelo i Njegovu Krv. Euharistija je spomen na Kristovu žrtvu; ponovno prikazivanje iste žrtve koja se dogodila na Kalvariji. (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1366) Nakon što sudjelujemo u Paškalovoj gozbi, pozvani smo podijeliti plodove milosti koje primamo s ostatkom čovječanstva; osobito najzanemarenije i duhovno napuštene duše. Naš trenutak Duhova; otpust na misi, je kada smo pozvani predstaviti svijetu pascalovsko otajstvo. Kao vjernici laici imamo dužnost dijeliti svoju vjeru s drugima i služiti najugroženijima u našem društvu; nerođenu djecu, našu djecu, stare i nemoćne, migrante i izbjeglice, one s invaliditetom i one koji su udaljeni od vjere.

Moramo učiniti kao Sveti papa Ivan Pavao II kaže u svojoj enciklici, Ecclesia de Eucharistia, “ponovno zapaliti euharistijsko čuđenje,” (br. 6) koji će nas potaknuti da imamo nadu u našem svakodnevnom zalaganju za posao koji je pred nama na našem putu kroz ovaj život. Euharistija je ta koja spaja Nebo i Zemlju; gdje primamo okus Raja na ovom svijetu, ono što nas priprema za život u vječnosti s Trojedinom Bogoglavom. Drugi vatikanski koncil uči nas da upravo ta stvarnost čini značajnijim „naš osjećaj odgovornosti za današnji svijet“. (Gaudium et spes, br. 39) Sveti papa Ivan Pavao II. govori o važnosti ne zanemarivanja naših dužnosti kao građana ovoga svijeta; onaj kojem nedostaje sklada i ispunjen je neskladom.

Kako možemo pripremiti svoja srca da postanu građani nebeskog carstva ako prvo ne djelujemo kao građani ovoga svijeta? Imamo obvezu kao katolici “misliti na hitnu potrebu raditi za mir, temeljiti odnose među narodima na čvrstim premisama pravde i solidarnosti, te braniti ljudski život od začeća do njegova prirodnog kraja”. (Ecclesia de Eucharistia, br. 20) Moramo biti Kristovo svjetlo u ovome svijetu, a to je moguće jedino sjedinjujući se s Kristom u Euharistiji. Kako možemo drugima ponuditi ono što sami još nismo dobili? Upravo primanje duhovne hrane u konzumiranju Predragocjenog Tijela i Krvi našeg Gospodina, Isusa Krista, omogućuje da naša srca budu zapaljena Njegovom beskrajnom ljubavlju.

Cijeli naš život trebao bi gorjeti beskrajnom odanošću našem euharistijskom Gospodinu ako doista znamo Tko je i što je Euharistija za nas. Gospodin se dao da zauvijek ostane s ljudskim rodom, kako bismo mogli biti sjedinjeni s Njim da preobrazimo svijet porukom Evanđelja. Postajemo obdareni hrabrošću i žarom potrebnim za rad na promjeni vlastitih života i života onih s kojima se susrećemo. To je po otajstvu vode i vina; sudjelovanje u “Jaganjčevoj večeri”, da primamo udio u Kristovom božanstvu, koji se ponizio da sudjeluje u našoj ljudskosti. (Red mise, br. 24) Kristova ljubav koja ulazi u samo naše biće kada primamo stvarnu prisutnost u Euharistiji vodi nas da postajemo sve više i više slični Kristu u svojim mislima, riječima i djelima, gdje onda možemo autentično “živjeti slavlje sv. Euharistijsko otajstvo.”